Danas je javnost poznaje kao svestranu ženu koja je borac u svim životnim okolnostima a malo o zna da je u mladosti ona bila dadilja Tase Ražnatović. Lidija Ćirić, spisateljica i bivša dadilja obitelji Ražnatović, s radošću se osvrće na svoje vrijeme koje je bila sastavni dio njihova doma. Vidljivo je da je zaslužila njihovo povjerenje, jer joj je povjerena važna uloga čuvanja mlade Anastasije.Iz njene perspektive, Lidija je odigrala presudnu ulogu u životima Cece i Arkana, kao njihova pouzdana desna ruka. U iskrenom intervjuu za portal “Fajter” otvoreno je podijelila svoje jedinstvene uvide u njihovu dinamiku.
Preko puta hotela Jugoslavija mojoj sestri odjednom je zazvonio telefon. Pozvao je čovjek koji je nekada bio pripadnik Arkanove garde. Pozvao je moju sestru, jer je Ceca tražila butik djevojku.
U potrazi za točno određenom Majom otkrio je da je nema, a ja sam se tog dana zatekla sa sestrom. Sestra ga je tada obavijestila da Maja nije prisutna, ali Lidija jest.
Ideja da sam u butiku i isprobavam haljine potpuno mi je strana. To jednostavno nije nešto što je u skladu s mojim osobnim stilom ili interesima. Zanimljivo je da je mojoj sestri netko rekao da otputujem u Jugoslaviju i stupim u kontakt s Cecom.
Unatoč prvotnom oklijevanju, odlučio sam otići na razgovor za posao iako sam tek došao s treninga i još sam bio u trenirci. Privlačnost dobre plaće nadjačala je sve brige oko mog izgleda. Bilo je to vrijeme kada se 500 maraka činilo kao značajan iznos, pogotovo kada je većina ljudi imala samo tri marke. Lidija, koja je ušla u butik, spomenula je da je došla po nečijoj preporuci.
Nosim svoje tenisice za treniranje i stojim ovdje, spreman pokazati svoju prisutnost. Cijenite li vi moje društvo ili ne, spreman sam otići ako bude potrebno. Ceca me ljubazno pozvala da joj se pridružim. Lice joj je zasjalo od radosti kad je otkrila da moje ime odražava ime njezine sestre.
- Ona me je obavijestila da sutradan počinjem s radom, točnije u jednom muškom butiku. U tom sam trenutku postao svjestan postojanja četiri različita butika na tom mjestu. Sada ne mogu odbiti zadatak. Dodatno, pojavio se i Željko.
Čim ga je ugledala, nije gubila vrijeme i uputila mu poziv da se upoznamo. Odmah ga je obavijestila da sam upravo završio s treningom. Saznavši da mi je zdravlje prioritet apstinencija od pušenja i pića, Željko je postao oduševljen. Sa sjajem u očima, uzviknuo je: “Fantastično! Bilo bi mi drago da od sutra počnem raditi od 12 do 8.”
Kad me je pogledao, upitao je ima li ljudi sličnih meni. Odgovorio sam mu da ne postoji nitko kao ja, ispričala je Lidija koja u tom trenutku nije znala za Arkanovo postojanje, prenosi Story.
S obzirom da sam prije toga Cecu i njega viđao na televiziji, moje znanje o njima je bilo ograničeno. Stoga mi se učinilo neobičnim kad su svi u prostoriji ustali na noge po njegovu dolasku, dok sam ja ostao sjediti. Tada su me rasvijetlili o njegovom identitetu. Arkan je primijetio da gajim duboko poštovanje, ali bez ikakvog straha, i to je obradovalo i Arkana i Cecu.
Nakon zatvaranja butika, uputio mi je poziv da se pridružim njegovoj slastičarnici “Ari”. Bez obzira na okolnosti, odlučan sam učiniti da se ajner raspadne.Naknadno mi je ponuđen posao njegovanja Anastazije, mlade osobe koja je ušla na ovaj svijet 1998.
Brinuo sam o njoj sve dok nije došlo do bombardiranja; međutim, nakon sprovoda naša komunikacija je prekinuta – istinoljubiv je pisac spomenutog medija.
Knjiga Lidije Ćirić “Rekvijem za jedan dan” izdvaja se u okvirima moderne domaće književnosti, odstupajući od tipične usmjerenosti na akciju i narativni razvoj koji ima za cilj osvojiti čitatelja. Unatoč zgusnutom vremenskom okviru, ranama koje se razvijaju unutar nekoliko kratkih sati (s isprekidanim flashbackovima koji su strateški umetnuti da naglase glavnu radnju), ovaj roman bez napora održava čitateljevu nepokolebljivu pozornost tijekom čitavog razdoblja.
