U današnjem članku vam pišemo o odnosu između gostiju i konobara, te o načinima na koje jezik može odražavati socijalne razlike i predrasude u društvu. Saznajte…
Kroz priču iz jednog beogradskog kafića, otkrivamo kako je jedan, na prvi pogled banalni razgovor, mogao imati puno dublje značenje o tome kako se odnosimo prema ljudima u različitim profesijama.
Zamislite situaciju: u kafiću prepunom ljudi, miris kafe u zraku, žamor koji ispunjava prostoriju.
Za stolom, mladić, koji se odlikuje modernom odjećom i visokim samopouzdanjem, doziva konobara i pita ga: “Šta si ti studirao, matematiku?”. Ova pitanja nisu samo obično zanimanje za nečiji obrazovni put, već prikrivena poruka u kojoj se, uz osmijeh, jasno stavlja do znanja ko je “gore”, a ko “dolje”. Konobar, koji s puno strpljenja i mirnoće odgovara da je završio Mašinski fakultet, ostavlja gostu da se zapita – da li je njegovo “ti” stvarno znak bliskosti, ili tek oblik potcjenjivanja?
- Svaka riječ koju izgovaramo nosi težinu. Iako možda nismo svjesni, naš izbor između “ti” i “vi” često govori više o našoj percepciji svijeta nego što bismo željeli priznati. Na primjer, obratićemo se poštaru s “vi”, dok će prema konobarima, pekarima ili radnicima na šalterima mnogi bez razmišljanja koristiti “ti”. Iako bi svi oni, u mnogim slučajevima, trebali biti tretirani s jednakim poštovanjem, njihovi poslovi i status u društvu često određuju kako će im se obratiti. Što je još ironičnije, ta ista osoba koja će radniku na šalteru reći “ti”, istim onim glasom će vozaču taksija reći “vi” – ne shvatajući da su ti ljudi iz iste ekonomske sfere.
Ovo nije samo pitanje gramatike, već dublje pitanje statusnih podjela koje se temelje na našim kulturalnim šablonima i predrasudama. Iako to možda nije očigledno, u jeziku su ukorijenjeni obrasci koji nas uče kako da vrijednujemo određene profesije. Konobarima, na primjer, često se obraćamo s “ti” – iako mnogi od njih imaju visoko obrazovanje, kao i puno veće odgovornosti od mnogih drugih radnika koje smatramo “vi”. Ova mala jezička promjena nije ništa drugo do društvena podjela koju nesvjesno ponavljamo iz generacije u generaciju.
Sociolingvisti bi rekli da su ove jezičke razlike odraz naših unutrašnjih vrijednosti – naših percepcija o tome što je važnije u društvu. U stvarnosti, radnici u industrijama poput trgovine, ugostiteljstva, zdravstva ili na šalterima su često podcijenjeni, iako obavljaju izuzetno važnu funkciju u društvu. Kad im se obraćamo s “ti”, u podtekstu tog jezika možemo osjetiti nepoštovanje ili dehumanizaciju. Iako ovi ljudi svakodnevno pomažu i služe, u njihovoj percepciji društva, i dalje ostaju “niži”.
- Nažalost, u velikoj većini slučajeva, takav odnos prema određenim profesijama ostaje nepreispitan. Profesionalci koji rade u industrijama kao što su ugostiteljstvo, trgovina i zdravstvo ne dobivaju dovoljno priznanja, ni od strane svojih kolega, ni od strane društva uopšte. U mnogim slučajevima, ovi ljudi nisu samo radnici, već ljudi sa snovima, brigama i težnjama. Konobari, na primjer, često nose mnogo više nego samo tacnu sa hranom ili pićem. Oni su tihi psihologi, emocionalni radnici koji, usprkos svom umoru, pružaju gostima osmijeh, upravljaju stresom i obavljaju posao sa pažnjom.
Zanimljivo je da ljudi često zaboravljaju da su konobari, iako tretirani kao službenici, u istoj ravni kao i drugi radnici. Njihov posao nije manje važan, i zaslužuje isto poštovanje. Često se zapostavljaju od strane gostiju koji ne znaju koliko truda oni ulažu. Ako im se obratimo s “ti” umjesto “vi”, oni to svakako osjete. Možda ne u trenutku, ali dugoročno – to je jedan od tih malih znakova koji pridonoše njihovoj unutrašnjoj iscrpljenosti.
Zato, kad sljedeći put uđete u restoran ili kafić, pokušajte da zapamtite da konobar nije samo osoba koja vam donosi piće. On je čovjek s imenom, snovima, emocijama i težinama koje možda nikada nećete vidjeti. Pokažite poštovanje prema njegovom poslu i njegovoj ulozi. Obraćajući mu se sa “vi” umjesto “ti”, možda nećete samo pokazati veću ljubaznost, već ćete i preispitati način na koji doživljavate druge ljude i njihov rad.
- Na kraju, iz ovih malih svakodnevnih situacija, možemo naučiti kako je jezik moćan alat. Umjesto da reflektuje društvene podjele, treba da bude sredstvo poštovanja. Jer, u svakom trenutku, izbor kako se obraćamo nekome, zapravo je izbor kakvo društvo želimo gradit.
