Mahunarke su jako zdrave za naš organizam i trebalo bi ih konzumirati što više. Danas govorimo o pripremi pasulja koje se u svakom domu na Balkanu nalazi na trpezi bar jednom sedmično.
Grah je među najomiljenijim namirnicama, a postoji mnoštvo preporuka za njegovu pravilnu pripremu. Svaki pojedinac posjeduje posebnu tehniku koja pojednostavljuje kuhanje poznatih jela poput vojnog graha ili posnog prebrana. Unatoč tome, određeni spoj koji se nalazi u grahu može uzrokovati probleme s probavom. Iako su mahunarke, orašasti plodovi, žitarice i sjemenke doista hranjivi izbori, njihov sadržaj fitinske kiseline također može predstavljati potencijalne rizike za tijelo.
- Ova kiselina veže se za vitalne minerale kao što su bakar, magnezij, jod, željezo i cink, što dovodi do njihove prerane eliminacije iz tijela, čime ih sprječava u pružanju bilo kakvih korisnih učinaka. Nedostatak zaštitne “barijere” unutar probavnog sustava čini nas ranjivima na fitinsku kiselinu, koja ometa apsorpciju minerala, proteina i masti. Posljedično, ovaj nedostatak esencijalnih hranjivih tvari može dovesti do komplikacija unutar mišićno-koštanog, imunološkog i probavnog sustava.
Endokrinolog Zuhra Pavlova primjećuje da je, prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), fitinska kiselina jedan od glavnih uzroka anemije uzrokovane nedostatkom željeza kod osoba koje slijede vegetarijansku prehranu. Koje namirnice sadrže povišene razine fitinske kiseline? Endokrinolog je istaknuo različite namirnice koje su izrazito bogate fitinskom kiselinom, uključujući zob, rižu, pšenicu i širok raspon žitarica, zajedno s grahom, lećom, kikirikijem, graškom i sojom. Nadalje, određeni orašasti plodovi, kao što su lješnjaci, bademi i orasi, također predstavljaju probleme.
Osim toga, značajna količina fitinske kiseline prisutna je u sjemenkama poput suncokreta, maka, lana, bundeve i sezama. Kao što je primijetila Pavlova, ove namirnice obiluju esencijalnim hranjivim tvarima, uključujući vlakna, zbog čega je ključno zadržati ih u prehrani. Koje se tehnike mogu primijeniti za uklanjanje fitinske kiseline?
Kao što je primijetila Pavlova, postoje različite metode za neutralizaciju ove kiseline. Jedna značajna tehnika je toplinska obrada, koja ima potencijal za smanjenje razine fitinske kiseline za 30-35%. Ipak, namakanje hrane u vodi daje najznačajnije rezultate. Kako prenosi Novi.ba, primarni nedostatak ovog pristupa je značajno vrijeme koje zahtijeva. Na primjer, preporučljivo je smeđu rižu namakati u vodi 12 sati, dok zobene pahuljice treba namakati 10 do 12 sati, bijelu rižu devet sati, a biserni ječam šest sati.
Da biste poboljšali rezultat, možete razmisliti o dodavanju male količine octa ili limunovog soka u vodu za namakanje. Liječnik je savjetovao alternativnu tehniku za neutralizaciju fitinske kiseline namakanjem “problematične” hrane u sirutki. Nadalje, razine fitinske kiseline u žitaricama i grahu mogu se smanjiti za otprilike 50% kroz proces klijanja. Najučinkovitija strategija uključuje kombinaciju različitih metoda obrade hrane.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala ključnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću koja se proteže preko pet tisućljeća, češnjak je cijenjena ljekovita biljka koja potječe iz središnje Azije prije nego što je raširen u razne dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunološki sustav i pruža brojne zdravstvene prednosti. Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim učincima.
U staroegipatskom društvu češnjak je imao veliko značenje, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a ostaci češnjaka otkriveni su u grobnicama faraona. I u staroj Grčkoj i u Rimu, sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici uzimali prije upuštanja u bitke kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do šestog stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoja terapeutska svojstva.
S obzirom na njegovu kulinarsku i medicinsku primjenu, češnjak ostaje vitalan sastojak svakog domaćinstva i obroka. Ima ključnu ulogu u prehrambenoj praksi, funkcionirajući kao začin za gotovo svaku vrstu jela. U suvremenom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Preporučljivo ju je redovito konzumirati u sirovom obliku, a nepoželjan zadah možete ublažiti upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
