Možda se i vi često osjećate iscrpljeno i umorno ali nije vam palo na pamet da posjetite ljekara jer mislite da je nešto prolazno u pitanju. Ipak hronični umor je prepoznat kao bolest u medicini.
Od ove bolesti pati 60.000 Srba, a ozbiljno je shvaćaju samo liječnici i oni koji je boluju. Prilikom posjete K1, kardiolog dr. Branislav Milovanović naglasio je da se ta bolest stručno naziva “postviralni sindrom umora”. Napominje da se prije povezivalo s virusnim infekcijama. Liječnik ističe da problem proizlazi iz neprepoznavanja i trivijalizacije ovog stanja. Profesor objašnjava da nakon bavljenja zahtjevnim psihičkim ili fizičkim zadacima javlja se umor koji nestaje snom i odmorom.
Osim toga, tu je i umor koji je posljedica sindroma “izgaranja na poslu”, kao i umor koji se svrstava u bolest poznatu kao sindrom kroničnog umora. Dr. Milovanović naglašava da je ova bolest, koju je Svjetska zdravstvena organizacija prošle godine klasificirala kao R-53.8, ozbiljna. Poprimio je prisutnost poput epidemije nakon infekcije COVID-om, a postoji i postojeći kod, G-93.3, iz 1969. za ‘postvirusni sindrom umora’. Sindrom kroničnog umora smatra se ekvivalentom onkoloških bolesti i AIDS-a. Trenutno se vode rasprave o produženom COVID-u;
No, gošća Jutarnjeg programa ističe kako se u biti radi o nastanku sindroma kroničnog umora. Europski parlament je 12. svibnja usvojio rezoluciju o danu posvećenom podizanju svijesti o ovoj bolesti, s ciljem osiguravanja posebnih financijskih sredstava za potporu tekućim istraživanjima o epidemiji sindroma kroničnog umora, stanja koje dovodi do invaliditeta. “Najopasnije je to što uglavnom pogađa mlađe osobe”, napominje profesor. Što je zapravo kronični umor?
Pojedinci koji imaju virusnu infekciju, osobito COVID-19, mogu se susresti s umorom zajedno s kognitivnim problemima kao što su zaboravljivost, poteškoće s koncentracijom i pojačana nervoza ili tjeskoba, što se događa u 80 posto slučajeva. Također mogu patiti od neuroloških simptoma, uključujući grčeve mišića, trnce, vrtoglavicu pri stajanju ili epizode nesvjestice.
Uz to, sindrom kroničnog umora obuhvaća uporne i intenzivne glavobolje, bolove u mišićima i zglobovima te gastrointestinalne probleme poput sindroma iritabilnog crijeva, a svi oni traju više od šest mjeseci. Dr. Milovanović naglašava da se ovo stanje ne doživljava samo kao bolest, već i kao invaliditet, jer pacijenti s vremenom postaju nesposobni za rad.
Čak i uz napredne dijagnostičke alate kao što su skeneri, magnetska rezonancija i ultrazvuk, ne mogu se identificirati specifične abnormalnosti; u osnovi, primarne promjene odvijaju se unutar autonomnog živčanog sustava. Ta mreža upravlja cjelokupnim funkcioniranjem svih organa i unutar nje se događaju značajne promjene. Inače, profesorica Milovanović ovom se problematikom bavi već dva desetljeća i pojašnjava da test precizno otkriva oštećenja, posebice barorefleksa u karotidnim arterijama zaduženog za regulaciju tlaka.
To objašnjava zašto pacijenti prijavljuju česte varijacije krvnog tlaka, pulsa i nestabilnosti, zbog čega su potrebni redoviti pregledi srca. “Primarni problem je ograničen broj dostupnih laboratorija za testiranje autonomnog živčanog sustava u okruženju. Trenutno se takvi kapaciteti nalaze u KBC ‘Bežanijska kosa’, Klinici ‘Rebro’ u Zagrebu i KC Ljubljana. Prije petnaestak godina mi osnovao regionalni centar, a ja nadgledam centar u Banjoj Luci”, navodi profesor.
- Prevladavajući nesporazum oko ove bolesti je uvjerenje da ona samo uključuje umor i da se može riješiti odmorom. Istraživanja su otkrila da se primarne promjene događaju u organelama poznatim kao mitohondriji, a sve dok se oni ne oporave nakon virusnih infekcija, to je pitanje invaliditeta. Prema podacima WHO-a, samo 10 posto pacijenata doživi poboljšanje nakon specifične terapije. Ipak, naglašava profesorica Milovanović, nakon dva desetljeća bavljenja ovom problematikom, nužan je multidisciplinarni pristup liječenju, jer ovaj sindrom rezultira “zakazivanjem” svih sustava.
Ključno je davati specifične lijekove za mitohondrije i obnavljanje esencijalnih vitamina i minerala. Osim toga, mogu se javiti metabolički poremećaji, pri čemu se u 80 posto slučajeva javljaju gastrointestinalni problemi, posebice sindrom probavnog crijeva, zbog čega je nužno uključivanje ovih stručnjaka u liječenje. procesa“, naglašava profesor. Drugi je problem što čak i medicinski djelatnici nemaju dovoljno znanja o ovoj bolesti, jer ona još nije uvrštena u sveučilišne nastavne planove i programe. Sindrom kroničnog umora bio je prisutan prije pojave COVID-19, zajedno s povezanim vezama među oboljelima.
Preporučljivo je da se svi koji imaju ove ili slične simptome posavjetuju s liječnikom, obično liječnikom opće prakse. Dr. Milovanović pojašnjava: „U slučaju nesvjestica, vrtoglavica, aritmija, oscilacija krvnog tlaka uputit će vas neurologu ili kardiologu. Neophodno je obaviti neurološku i kardiološku dijagnostiku, a potom i testiranje autonomnog živčanog sustava. promatrati eventualne promjene.
