Danas je način života kojim živimo jako ubrzan i svi smo pod stresom bili toga svjjesni ili ne. Ljudi se trude da zarade dovoljno novca da bi mogli imati koliko toliko normalan život i zbog toga se javlja i umor.
Uobičajeno je doživjeti osjećaj iscrpljenosti i umora, no netko može zanemariti važnost razgovora s liječnikom o tome, doživljavajući to samo kao prolazni problem. Ipak, kronični umor je priznat kao medicinsko stanje. Ovo stanje pogađa 60.000 Srba, a njegovu ozbiljnost priznaju uglavnom oni u medicinskom polju i pojedinci koji su pogođeni. Kardiolog dr Branislav Milovanović je prilikom posjete K1 ovu tegobu označio kao “sindrom postviralnog umora”. Uočio je njegovu povijesnu povezanost s virusnim infekcijama. Liječnik naglašava da temeljni problem leži u nedostatku priznanja i sklonosti da se ovo stanje umanji.
- Profesor pojašnjava da kod pojedinaca nakon zahtjevnih psihičkih ili fizičkih napora dolazi do umora koji nestaje odgovarajućim odmorom i snom. Nadalje, umor može proizaći iz stanja koje se naziva “sagorijevanje na poslu”, a može se klasificirati i kao bolest poznata kao sindrom kroničnog umora. Dr. Milovanović ističe ozbiljnost ovog stanja koje je Svjetska zdravstvena organizacija prošle godine označila kao R-53.8. Nakon infekcija COVID-om, pojavio se na način koji podsjeća na epidemiju, a postoji odavno utvrđena šifra, G-93.3, za ‘postvirusni sindrom umora’ koji datira iz 1969.
Sindrom kroničnog umora smatra se usporedivim s onkološkim bolestima i AIDS-om. Tekuće rasprave trenutačno se bave implikacijama produljenog COVID-a. Gost Jutarnjeg programa ističe kako je trenutno u tijeku značajan porast sindroma kroničnog umora. Dana 12. svibnja, Europski parlament donio je rezoluciju o uspostavljanju dana posvećenog podizanju svijesti o ovom stanju, s ciljem izdvajanja posebnih sredstava za olakšavanje tekućih istraživanja o epidemiji sindroma kroničnog umora, koji ima potencijal dovesti do invaliditeta. “Najopasniji aspekt je njegov dominantan utjecaj na mlađe pojedince”, primjećuje profesor.
Ali što je točno kronični umor? Osobe zaražene virusnom infekcijom, osobito COVID-19, mogu se susresti s umorom uz kognitivne poteškoće, uključujući zaboravnost, izazove u održavanju koncentracije i pojačane osjećaje nervoze ili tjeskobe, uočene u 80 posto slučajeva. Nadalje, mogu podnijeti neurološke manifestacije, koje mogu uključivati grčeve mišića, osjećaj trnaca, vrtoglavicu pri stajanju ili epizode nesvjestice. Osim toga, sindrom kroničnog umora uključuje uporne i intenzivne glavobolje, popraćene nelagodom u mišićima i zglobovima, uz gastrointestinalne probleme poput sindroma iritabilnog crijeva, koji traju više od šest mjeseci.
Dr. Milovanović ističe da se ovo stanje ne smatra samo bolešću, već i invalidnošću, budući da oboljele osobe u konačnici ostaju nesposobne za rad. Čak i uz prisutnost sofisticiranih dijagnostičkih instrumenata kao što su MRI, ultrazvuk i skeneri, neke abnormalnosti prolaze nezapaženo; u osnovi, najvažnije promjene odvijaju se unutar autonomnog živčanog sustava. Ovaj složeni sustav upravlja cjelokupnim radom svih tjelesnih organa i unutar njega se događaju značajne promjene.
Profesor Milovanović posvetio je dva desetljeća proučavanju ove materije i pojašnjava da test izvrsno detektira oštećenja, posebice barorefleksa koji se nalazi u karotidnim arterijama, a koji je ključan za regulaciju krvnog tlaka. Ovo objašnjava razlog zašto se pacijenti često susreću s varijacijama u krvnom tlaku, pulsu i nestabilnosti, naglašavajući potrebu za dosljednim kardiološkim procjenama. “Glavna prepreka je manjak laboratorija opremljenih za ispitivanje autonomnog živčanog sustava u regiji. Trenutačno se takvi kapaciteti nalaze u KBC ‘Bežanijska kosa’, Klinici ‘Rebro’ u Zagrebu i KC Ljubljana.
Prije petnaestak godina osnovao sam regionalni centar i trenutno nadgledam centar koji se nalazi u Banjoj Luci”, navodi profesor. Prevladavajući nesporazum u vezi s ovom bolešću je uvjerenje da je karakterizira isključivo umor i da se može izliječiti odmorom. Istraživanja su pokazala da se značajne promjene događaju u organelama poznatim kao mitohondriji, te je neophodno oporaviti se od virusnih infekcija prije nego što se predvidi bilo kakvo poboljšanje, što može rezultirati stanjem invaliditeta. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da samo 10 posto pacijenata pokazuje znakove poboljšanja nakon ciljane terapije.
Ipak, profesorica Milovanović ističe važnost multidisciplinarnog pristupa liječenju jer ovaj sindrom, nakon dva desetljeća bavljenja ovom problematikom, rezultira “zakazivanjem” svih tjelesnih sustava. Ne može se precijeniti važnost korištenja ciljanih lijekova za funkciju mitohondrija, uz nadoknadu esencijalnih vitamina i minerala. Osim toga, mogu se pojaviti metabolički poremećaji, s gastrointestinalnim problemima, osobito sindromom iritabilnog crijeva, koji se javlja u 80 posto slučajeva; stoga profesor ističe nužnost uključivanja stručnjaka u proces liječenja.
Drugi problem je što čak i zdravstveni djelatnici često nemaju dovoljno znanja o ovom stanju, budući da ono još nije integrirano u sveučilišne nastavne planove i programe. Sindrom kroničnog umora bio je prisutan prije pojave COVID-19, zajedno s povezanim vezama među oboljelima. Pojedince koji imaju ove ili slične simptome potiče se da se posavjetuju s liječnikom, obično liječnikom opće prakse. Dr. Milovanović pojašnjava: „U slučaju nesvjestice, vrtoglavice, aritmije ili oscilacija krvnog tlaka inicira se uputnica neurologu ili kardiologu. Neophodno je napraviti neurološke i kardiološke evaluacije, a zatim i procjenu autonomnog živčanog sustava kako bi se uočile eventualne promjene.
