Na svijetu postoji znatan broj djece koju su njihovi biološki roditelji napustili i neki od njih su imali sreću da ih udomi porodica koja je bila spremna da im ponudi ljubav. Danas vam donosimo priču na ovu temu.
Randall je cijeli život znala da je posvojena, ali tek kad je objavila svoju fotografiju staru kao dan, locirala je svoju rođenu majku i pronašla cijelu obitelj za koju nije znala da postoji. Slika snimljena 4. lipnja 2001. prikazuje mladu ženu po imenu Nikki Lindsay koja na slici grli i ljubi svoju djevojčicu Teri. Trenutak je bio ispunjen tugom i ljubavlju – Nikki je shvatila da svoju bebu stavlja u sigurnost svog doma, dok je Teri, svjesna žrtve, ponudila pomoć. Moja majka ju je tješila rekavši da je postigla krajnji cilj da postane majka, prisjeća se danas Randall.
Terin vlastiti život bio je prepun teških izazova – zdravstveni problemi u njezinim 20-ima spriječili su je da ima biološko dijete. Nastavila je tražiti majčinstvo preko agencije za posvajanje, tamo je upoznala Nikkija. Složili su se da će obitelj Randall dobiti priliku da joj osigura prebivalište, ali Teri je odredila da događaj poroda ostane kao trenutak između majke i djeteta, čime se Nikki ne mora nositi s traumom. Na sajtu “Blic žena” piše da se ovaj način usvajanja smatra neuobičajenim, ali ključnim – biološkoj majci daje osećaj važnosti i ljubavi, a detetu ostavlja trag sopstvenog narativa.
Taj trenutak, koji je dokumentiran fotografijom, bio je ključ za pronalazak njezinog podrijetla. Kao dijete, Randall je uvijek prepoznavao istinu. Njezini posvojitelji javno su raspravljali o posvojenju, isticali su koliko je rođena majka cijeni i želi najbolje za nju. Međutim, izravni kontakt između obitelji na kraju je izgubljen. Kad je imala 18 godina, počela je osjećati želju da uči više, prvenstveno zbog zdravstvenih problema, ali i zbog svog identiteta. Njezino prvo pretraživanje interneta shvatilo je koliko je teško pronaći informacije o biološkim roditeljima u Idahu.
Lov je ostao sve do ljeta 2025., kada je pronašla svog davno izgubljenog prijatelja ili rođaka putem Facebook grupe “Otkrijte davno izgubljenog poznanika ili rođaka – diljem planeta”. Odlučila je pokušati. Objavila je sliku poroda istog dana, uz kratku priču. Samo 15 minuta nakon toga stigla je poruka koja će imati značajan utjecaj. “Hej, znam tko ti je biološka majka! Ako želiš, evo mog broja telefona”, napisala je žena koja je tvrdila da je sestra Niki Lindsay. Rendal je bila oprezna – shvatila je da ima pojedinaca koji iskorištavaju takve situacije.
- Međutim, žena je spomenula imena svojih posvojitelja, detalje koje Rendal nije otkrio. Nakon toga je shvatila da je sve istinito. Kao što je opisano u članku, upravo ti mali, ali značajni detalji često razlikuju lažne od pravih tragova u potrazi za biološkim obiteljima. Pouzdana informacija postaje sredstvo komunikacije koje povezuje prošlost i sadašnjost. Brzo je saznala da posjeduje mlađeg polubrata, mlađeg brata i sestru – potonje dvije su bile biološka braća i sestre jer su im roditelji još uvijek bili povezani. Sve se odjednom pokazalo nestvarnim: obitelj koju je godinama očekivala bila je samo dva sata udaljena od njezina doma u Fileru. Randall se isprva povezao s njezinom majkom putem društvenih medija, otkrio je da je previdjela njezinu poruku od prije više od godinu dana.
Otkriveno je da je rođena u obitelji koja ju je tražila pronaći dok je stjecala neovisnost. Prvi videochat bio je toliko sentimentalan da nije mogla izgovoriti ništa osim “Halo!” prije nego su suze počele teći. Te je večeri odlučila ne odgađati. U Čabak je otputovala s ubrzanim otkucajima srca. Kad se zaustavila ispred restorana, čula je glas svoje biološke majke kako je doziva po imenu. Zagrlila me, što mi je najveće iskustvo grljenja u životu, i doživio sam osjećaj mira, kao da je skinut teret za koji nisam znao da postoji. Brzo je upoznala svog biološkog oca. Njezin joj je zagrljaj bio neobično poznat, sve dok nije shvatila da se i njezina trogodišnja kćer također grli na isti način.
Tijekom razgovora saznala je za tradiciju koju obitelj nastavlja godinama na njezin rođendan, obavili bi joj malu posvetu i zadržali njezine čestitke. Nikad me nisu napustili, rekao je Randall kroz jecaje. Kako pišu Večernje novosti, psiholozi vjeruju da te obiteljske tradicije, čak i kada su prvoslovne, imaju potencijal usaditi osjećaj druženja koji može biti od velike važnosti u razvoju kasnijih ljubavnih veza. Nakon prvog susreta, biološke i posvojiteljske obitelji sudjelovale su u zajedničkom slavlju roštiljanja. Randall je pozdravila obitelj, a njezina su djeca dobila novi set baka i djedova.
Osobito ju je pogodila predanost biološke obitelji njezinoj posvojenoj majci Teri, bez pokušaja da je istisne. Priznaju da su me roditelji odgojili i to ne spore. Sada, dodatno, imam krvnog srodnika koji me prepoznao i posvetio mi se više od desetljeća, kaže Randall. Danas svoje postojanje opisuje kao film koji je imao nasumične obrate, suze i zagrljaje. Kako kaže, svijet je sada svjetliji, a ona se osjeća priznato.
