Isidora Bjelica preminula je nakon duge i teške borbe s opakom bolešću 2020. godine, a mnogi je pamte i dan danas. Ona je tokom zadnjih godina otkrila za javnost šta je zapravo uzrokovalo njenu bolest.
Pokojna književnica Isidora Bjelica, koja je preminula 2020. godine u 53. godini života, ostavila je zapažen utjecaj na kulturni krajolik, ali i živote mnogih ljudi. Njezin život nije obilježen samo uspješnim književnim ostvarenjima, već i iznimnom hrabrošću i predanošću u suočavanju s teškom bolešću. Isidora je imala rak koji je ograničio vrijeme koje je imala na jajnicima. Nakon toga je uslijedilo sedam godina oporavka.
Ovaj oblik raka smatra se jednim od najopasnijih i najpovjerljivijih tipova raka, budući da obično nema simptoma tek kasnije. Godišnje od ovog oblika raka u zemlji oboli oko 1000 žena, a više od polovice ne preživi. Isidora se s bolešću bori od 2013. godine i za to vrijeme nije odustala niti se odrekla pričanja o svojim iskustvima. Njezin sukob nije bio samo fizički, već i emocionalni, jer je bolest preuzela njezino tijelo, istovremeno povećavajući njezino znanje o životu, ljubavi i unutarnjoj moći.
Isidora je otvoreno govorila o svojoj bolesti usmeno i pisano, davala je brojne javne govore i intervjue u kojima je opisivala i objašnjavala metode i filozofiju koju je primjenjivala. Jedan od najznačajnijih primjera njezine javne borbe bio je kada je odlučila reći svijetu da je proputovala 12 zemalja i iskusila brojne tretmane, a svi su bili namijenjeni pronalaženju novih načina za liječenje bolesti. Njezina odluka da živi sa svojom djecom, koja su bila primarni izvor njezine moći, bila je izvanredna.
“Nemam pojma kako nastaje rak, ali osjećala sam da ne mogu odustati”, rekla je tada Isidora, demonstrirajući svijetu odlučnost i borbenost koju posjeduje. Njezin sukob nije bio ograničen na fizičke probleme. Isidora je vjerovala da emotivne traume i tuga imaju značajnu ulogu u razvoju bolesti, izbjegavala je nezdravu hranu, alkohol i cigarete, ali je i dalje osjećala bolove koje je opisala kao “galone boli”. Također je smatrala da bolest nije samo posljedica tjelesnog zdravlja, već na nju utječe i emocionalno i psihičko stanje pojedinca.
Isidora je na vlastitom iskustvu prepoznala da život nije posve ugodan, ali joj je pružio i priliku za razmišljanje i transformaciju. Kroz sav svoj trud i uspjeh, ponovno se pojavila i smogla snage za nastavak. Isidoru su zabrinjavale i druge financijske brige. Troškovi njezinih liječenja, posebice onih u inozemstvu, bili su preveliki, pa je pokrenuta akcija prikupljanja novca za njezine terapije u Švicarskoj.
Pjevač Vlado Georgiev održao je tri koncerta u svrhu financiranja Isidore, pjevao je više od 6 sati dok je bio bolestan. Isidora je to cijenila, prihvativši Vladovu šalu: “Rak je najveći dobročinitelj, ne prestaje da troši novac.” Isidora je bila zahvalna na pomoći, ali nije odustajala od potrage za načinom borbe protiv bolesti. Unatoč fizičkim i psihičkim poteškoćama Isidora Bjelica i dalje se bavila pisanjem. Njezina književna postignuća postala su prikaz njezine unutarnje borbe.
Pisanje je bilo zamišljeno kao sredstvo izražavanja njezinih iskustava, ali je također pružalo utjehu drugima. Neki od njezinih najslavnijih romana, koje je napisala s najvećom hrabrošću o svojim pustolovinama, bili su popularni među čitateljima koji su dijelili slične životne ciljeve. Njezin stil pisanja bio je prvenstveno emotivan i predan, a njezine su riječi ulijevale osjećaj zajedništva i pomoći onima koji su iskusili slične poteškoće.
Unatoč kratkom vremenu koje je Izydora provela na bojnom polju, ipak je mogla pružiti pomoć drugima. Reči, podvizi i životna priča Isidore Bjelice postali su simbol njene nepokolebljivosti duha, vere i hrabrosti, ali i osećaja za lepo i značaj. Njena književna zaostavština i dalje će biti relevantna i nadahnjivaće buduće generacije, jer će zbog njenog značajnog uticaja na srpsku književnu zajednicu njen primjer hrabrosti u težnji za pravdom i poštenjem biti inspiracija onima koji imaju slične probleme.
