Iva Štrljić, prepoznatljiva po svojem glumačkom umijeću, postigla je slavu na raznolikim scenskim područjima. Paralelno s uspješnom glumačkom karijerom hrabro je kročila i u područje pisanja, autorica je knjige te je vodila razne emisije. Iva se, ne ograničavajući se samo na umjetničke sfere, također aktivno angažirala u politici.Često pruža podršku predsjedniku Srbije i aktivna je članica njegove političke stranke. Ivin izuzetan talent ima korijene u njezinom ocu Milanu, koji je bio jedan od najznačajnijih i najomiljenijih glumaca bivše Jugoslavije. Nakon raspada zemlje devedesetih, Milan se vratio u Hrvatsku. Iako je odnos između Ive i njezinog oca i dalje osjetljiva tema, poznato je da su se njeni roditelji razveli kada je imala 15 godina, a Iva je donijela odluku da živi s majkom Slavicom, bivšom balerinom iz Pozorišta na Terazijama. Prije toga, Iva je prošla kroz “televizijsku terapiju” s doktoricom Slavicom Đukić Dejanović, tokom koje je otkrila različite detalje koji su izazvali znatiželju javnosti.
Jedno od pitanja gospođe Đukić Dejanović istaknulo se među ostalima: da li ima sjećanja na to da ju je otac pratio u školu i drugih dragih trenutaka iz djetinjstva? Iva je izjavila da ima izuzetno dobro pamćenje za određene mirise i s radošću se prisjećala kako joj je otac svaku večer prije spavanja čitao Jesenjinove pjesme, što je bilo čarobno iskustvo. Njezin otac je duboko poštovao književna djela Jesenjina, i prije nego što je krenula u školu, Iva je naučila gotovo sve njegove pjesme napamet, uključujući “Pismo majci” i “Pjesmu o Kerušu”, zahvaljujući očevim recitacijama i vođenju.Kada se roditelji upuste u različite smjerove, njihovo dijete se suočava s teškom i opterećujućom odlukom. Izbor između majke i oca predstavlja mučnu situaciju u kojoj se mora pronaći. “U dobi od 15 godina, bila sam potpuno svjesna da će, bez obzira na izbor, osjećaj žaljenja pratiti moj život. Shvatila sam da bi odluka da ostanem s ocem nanijela bol mojoj majci, dok bi odluka da ostanem s majkom nanijela bol mom ocu. Iako je prošlo više od dvije decenije otkako smo moj otac i ja zadnji put dijelili dom, njegova odsutnost još uvijek boli. Činjenica da je on bio taj koji je otišao dodatno je zakomplicirala situaciju. Suočavanje s ovom stvarnošću predstavljalo je značajan izazov.”
“Tokom teških trenutaka, tražila sam pouzdanog suputnika koji bi me mogao voditi kroz tamu i pomoći mi pronaći svoj put. Bilo je obeshrabrujuće vidjeti podršku i mogućnosti koje su drugi pružali svojim voljenima, dok sam ja osjećala nedostatak u tim područjima.Ova spoznaja duboko me dirnula, ostavljajući osjećaj duboke rane. Posebno me povrijedilo kada je neko sugerirao da je uticaj mog oca odigrao ulogu u prilikama koje sam dobila, što nije istina.” U sredini tih razmišljanja, i Slavica je podijelila vlastito iskustvo o ocu koji joj je prenio naslijeđeni glumački talent, koji je smatrala svojim najvećim bogatstvom. Ipak, jasno je stavila do znanja da neće biti u središtu pažnje sa svojom kćeri zbog njihove udaljenosti i različitih karijera. Iva je izrazila nezadovoljstvo što je prisiljena oslanjati se na nekoga od koga traži pomoć. Iva je iskazala želju za bijegom iz trenutne situacije i oslobađanjem tereta ovisnosti isključivo o vlastitim sposobnostima u postizanju uspjeha. Odnos između Ive i njezinog oca ostaje složen, što rezultira rijetkom komunikacijom između njih.
