Danas vam donosimo jednu priču žene koja je nakon smrti svojih roditelja ostala bez nasljedstva samo zato što je žena a njen brat je naslijedio pravo bogatstvo. Ovo na žalost nije usamljen slučaj.
Razgovarat ćemo o zajedničkoj tradiciji i složenoj temi nasljeđivanja u obiteljima, konkretno na našim prostorima, gdje i danas postoje značajne tradicije i stavovi koji utječu na raspodjelu imovine. Nažalost, iako zakonskom nasljeđivanju nedostaje rodna razlika, društvena pravila i obiteljski pritisak još uvijek često dovode do raspodjele imovine muškarcima, ženama je obično uskraćena mogućnost sudjelovanja u raspodjeli imovine ili primanja simboličnih darova. Ova situacija pokazuje važnost priznavanja da pravda u nasljeđivanju nije u potpunosti postignuta u svim sredinama.
- Primjer iz života jedne žene, Jasmine, pokazuje tu nepravdu. Unatoč rođenju u istoj obitelji i pravu na nasljedstvo, Jadranka je od majke dobila samo dvije tave, dok je njezin brat dobio gotovo sve – od kuće, polja, pa čak i lonca. Njezin narativ prenosi patnju povezanu s ovom vrstom nejednakosti, ali i način na koji novac ili imovina negativno utječu na obiteljske odnose. Percepcija nepravde i izdaje potječe i od njezina brata i od njezinih roditelja, te su osobe jasno izjavile da je, po njihovom mišljenju, stvarno nasljedstvo podijeljeno između njezina brata i njezinih roditelja jer je ona imala supružnika i stoga je bila u braku.
Ovakav stav raširen je u nekim dijelovima zemlje i pokazuje kako se žene još uvijek smatraju drugom klasom kada je imovina u pitanju. Tijekom razgovora s bratom ili sestrom, Jadranka je pokušala pojasniti da treba nešto od sebe, jer živi sama i želi sigurnost. Nažalost, odgovor koji je dobila bio je krajnje hladan i odlučan: ako izvršiš gore opisane radnje, više nećeš imati brata. Ova rečenica pokazuje uobičajeni pritisak žena u ovoj situaciji, a to je da, ako žele sačuvati svoje obiteljske veze, moraju priznati svoja prava. S druge strane, brat je posjedovao višestruku imovinu: vile, kuće, zemlju i imovinu. Jadranka je, međutim, dobila samo simbolične beneficije koje za nju nisu imale nikakav značaj.
Rasprava na društvenim mrežama također je ilustrirala kompleksnost teme i još uvijek značajnu podršku muškoj moći u nasljeđivanju. Danas je zakon univerzalan i ne pravi razliku među spolovima, no mnogi korisnici i dalje se zalažu za tradicionalne obrasce, priznajući da je “žena već dobila imovinu svoga muža” ili da je “nasljedstvo samo formalnost”. Drugi su negodovali prema roditeljima, tvrdeći da su oni ti koji su sinu usadili ideju da je on jedini važni nasljednik, kao i da nisu unaprijed zakonski dogovorili raspodjelu imovine, što bi dovelo do sukoba između djece.
Dodatno, tvrdi se da roditelji obično ne reguliraju proces nasljeđivanja dok su živi, to se radi kako bi se izbjeglo stvaranje sukoba između djece, ali nakon smrti, djeca sama preuzimaju proces nasljeđivanja. U nekim ruralnim sredinama još uvijek prevladava stav da kći nema pravo na imovinu jer se treba udati i primati darove od muževljeve obitelji. Ova praksa je vidljiva u još uvijek značajnim patrijarhalnim konceptima društvenog poretka, kojima je nedostajao bilo kakav osjećaj ženstvenosti, ti su koncepti obesmišljavali pravo žena na vlasništvo i sigurnost.
Druga značajna komponenta ovog predmeta je nepoznavanje prava ili pravno neznanje. Također, izdana je poruka upozorenja da žene koje se odreknu svog nasljedstva mogu izgubiti pravo na socijalnu pomoć, zakon vjeruje da ako imaju nasljedstvo, ne bi bile u opasnosti ako ga odluče odbiti. Ova pravna zamka dodatno otežava položaj žena, jer je njihova odluka često podložna pritisku obitelji i društva, a rezultati su dugoročni. Odvjetnik Miloš Radulac detaljno je govorio o ovoj pojavi i pojasnio razloge zašto se ona još događa. Priznao je da je to nasljeđe nekih davnih vremena, kada se vjerovalo da muškarac treba nastaviti lozu, a žene su se čuvale udajom.
Ta su shvaćanja i danas prevladavajuća u manjim sredinama, gdje je i dalje prisutan obiteljski i društveni pritisak na kćeri da se odreknu nasljedstva u korist svoje braće. No, sve veća svijest o rodnoj ravnopravnosti i oslobođenju žena uzrokuje da su ovi slučajevi u većim gradovima sve rjeđi, a može se reći i gotovo potpuno iskorijenjeni. Odredbe Zakona o nasljeđivanju koje se odnose na nasljeđivanje sasvim su jasne: nasljednici se mogu sporazumno dogovoriti o raspodjeli nasljedstva, a netko se može i odreći svog nasljedstva u korist drugoga. No, riječ je o nepovratnoj izjavi, što znači da se nasljednik ne može naknadno predomisliti.
Ovaj pravni sustav ima za cilj zaštititi prava svih nasljednika bez obzira na spol, ali to je problem u praksi i društveni pritisak koji često rezultira nepravdom. Sve u svemu, Jadrankino pripovijedanje i brojni citati pokazuju da je tema nasljeđivanja još uvijek prilično složena, te da osim zakonskih pravila, društveni propisi i obiteljske tradicije imaju značajan utjecaj na raspodjelu imovine.
Sve dok promjena u svijesti i oslobađanje patrijarhalnog stiska nad nasljeđem ne dovede do promjene u vrednovanju žena i smanjenja njihovog statusa unutar njihovih obitelji, mnoge će žene i dalje biti uskraćene za svoja prava i nastavit će se osjećati manje značajnim članovima svoje obitelji. Ključno je da se o ovim temama govori u javnosti i da se promiče jednakost kako bi pravda postala stvarnost u svakom kućanstvu.
