U današnjem članku pišemo o jednom od najpopularnijih konzerivisanih proizvoda – sardinama.Proćitajte…
Mnogi od nas se povremeno odluče za ovu brzu, jednostavnu i često povoljnu opciju, koja je često prisutna u našim kuhinjama.
Na prvi pogled, sardine iz konzerve djeluju kao odličan izvor proteina i zdravih masti, ali ako mislite da je sve što se nalazi u toj limenci samo riba, sol i malo ulja, možda biste trebali preispitati ono što unosite u organizam.
Sardine su, u osnovi, vrlo hranjiva namirnica. Bogate su omega-3 masnim kiselinama, koje su poznate po svojim prednostima za zdravlje srca, mozga i imuniteta. Pored toga, sardine su odličan izvor proteina, koji su neophodni za regeneraciju mišića i izgradnju novih tkiva. Takođe, sardine koje se jedu sa kostima su i izvor kalcijuma, koji je esencijalan za zdravlje kostiju i zuba. Uz to, sardine sadrže vitamine B12 i D, koji su ključni za održavanje funkcije nervnog sistema i zdravlja kostiju. Dakle, nutricionistički gledano, sardine su odličan izbor.
- Međutim, stvari postaju složenije kada se pogleda sve što dolazi uz sardine u konzervi. Jedan od najčešćih dodataka u sardinama je so, koja se koristi kako bi se poboljšao ukus i produžio rok trajanja proizvoda. Iako mala količina soli može biti bezopasna, sardine u konzervi često sadrže previše natrijuma – ponekad čak i do 300 mg po porciji. To je značajna količina za osobe koje već imaju problema s visokim krvnim pritiskom ili srčanim oboljenjima. Prekomjerna konzumacija natrijuma povezuje se s povećanim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara, pa čak i zadržavanja vode u organizmu, što može dovesti do otoka i drugih zdravstvenih problema.
Vrsta ulja u kojem se sardine pakuju također je važna. Neki proizvođači koriste maslinovo ulje, koje je dobar izvor zdravih masti, dok drugi biraju jeftinija ulja poput suncokretovog ili sojinog, koja sadrže previše omega-6 masnih kiselina. Previše omega-6 može biti štetno za tijelo jer stvara upalne procese. Ako želite izvući najbolje iz sardina, preporučuje se da birate one koje su pakovane u maslinovom ulju ili vodi, jer ćete tako izbeći suvišne nezdrave masti i očuvati hranjivost ribe.
Sardine u konzervama mogu sadržavati i hemikalije, a najpoznatija je bisfenol A (BPA), koji se koristi za oblaganje unutrašnjosti konzervi. Iako BPA pomaže u sprečavanju korozije i oštećenja konzerva, on može migrirati u hranu i povezati se s ozbiljnim zdravstvenim problemima kao što su hormonske disbalanse, plodnost i čak povećan rizik od određenih vrsta karcinoma. Neki proizvođači sada koriste ambalažu bez BPA, ali mnogi to još uvijek ne rade, pa je važno pročitati deklaracije na proizvodima i birati one koji su sigurniji.
- Jedan od faktora na koji mnogi ne obraćaju pažnju kada biraju sardine u konzervi su teški metali, kao što je živa, koji mogu biti prisutni zbog zagađenja okeana. Iako sardine, kao male ribe, akumuliraju manje teških metala nego veće ribe poput tune, konzumacija sardina u konzervama na duži period može dovesti do nakupljanja tragova metala u organizmu. Trudnice, mala djeca i osobe s osjetljivim organizmom trebaju biti oprezni u konzumaciji ribe s mogućim tragovima teških metala, jer prekomjeran unos može izazvati zdravstvene probleme.
- Još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir je raznovrsnost ukusa sardina u konzervama. Na tržištu postoje različite varijante, s dodacima poput paradajz sosa, limuna, luka ili senfa. Iako ovi dodaci mogu poboljšati okus, često sadrže aditive, konzervanse i vještačke arome koje mogu izazvati alergijske reakcije ili intoleranciju kod osjetljivih osoba. Ako imate problema sa želucem ili izbjegavate određene sastojke, uvijek provjerite sastav proizvoda.
Na kraju, rok trajanja sardina u konzervama ne treba zanemariti. Iako se konzervirane sardine mogu čuvati godinama, to ne znači da će uvijek biti u vrhunskom stanju. Ulje u kojem su sardine pakovane može vremenom postati užeglo, a tekstura i okus ribe se pogoršavaju. Birajte proizvode s novijim datumom proizvodnje i čuvajte ih na hladnom i tamnom mjestu kako biste zadržali kvalitet. Nakon otvaranja, ostatke sardina treba prebaciti u staklenu posudu i pohraniti u frižider, jer metal u kontaktu s kisikom može ubrzati kvarenje hrane.
