Naše zdravlje u velikoj mjeri zavisi od načina naše ishrane i posljednjih godina je ove činjenice svjestan sve veći broj pojedinaca koji se trude da promjene svoje jelovnike. Danas govorimo o sremošu.
Sremuš se ubraja među najhranjivije dostupne namirnice. Njegove dobrobiti su brojne i teško ih je u potpunosti nabrojati s obzirom na pozitivne učinke koje ima na ljudski organizam. Ova namirnica obiluje vitaminom C i mineralima koji pomažu u detoksikaciji organizma. Nadalje, smatra se da ublažava urinarne infekcije, smanjuje nadutost i plinove, poboljšava probavu i potencijalno ublažava bolove u zglobovima povezane s artritisom. Ovo prirodno blago buja uz potoke i puteve, a najveće je obilje u bukovim šumama.
- Prema mišljenju stručnjaka, optimalno vrijeme za berbu je proljeće, posebice tijekom travnja i svibnja. Ima izrazitu aromu češnjaka pa se može ugraditi u mesna jela i marinade te uživati u salatama. U konvencionalnoj medicini koristi se za snižavanje krvnog tlaka i razine kolesterola, kao i za ublažavanje gastrointestinalnih tegoba. Sremus je jednako učinkovit u jačanju imunološke funkcije; štiti organizam od prehlade i gripe, olakšava disanje pročišćavajući dišne putove i ublažava kašalj.
Dodatno, divlji češnjak doprinosi jačanju srčanog mišića. Kako biste pripremili ruski narodni lijek poznat kao napitak od sremuša, počnite tako što ćete sitno nasjeckati 25 listova sremuša i iscijediti sok iz njih pomoću sokovnika ili cjedila. Dobiveni sok treba čuvati u bočici ili staklenoj posudi. Preporučuje se konzumiranje tri puta dnevno po 1 čajnu žličicu soka od sremuša, koji se po želji može pomiješati s vodom ili čajem. Od sremuša se može pripremiti i tinktura za koju se smatra da ublažava reumu i čisti krv. Za izradu ove tinkture potrebno je sitno isjeckati oko 20 listova sremuša, a zatim dodati litar domaće rakije. Bocu je potrebno dobro zatvoriti i čuvati na tamnom mjestu dva tjedna. Svako jutro treba popiti 15 kapi tinkture s malom količinom vode.
Bonus tekst:
Afrička kulinarska tradicija zamršena je i raznolika, a oblikovala se kroz bezbrojna stoljeća različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu jedinstvena klima i običaji različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do pretežnog oslanjanja na žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Ove se žitarice obično koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jamsa ili kasave, dok se banku, koji se pravi od kukuruza ili prosa, često prati kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi Zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, zajedno sa žitaricama, imaju veliku važnost. Znatan sadržaj bjelančevina i vlakana u mahunarkama čini ih vrijednim dodatkom svakodnevnim jelima. Obično se mahunarke dodaju u juhe ili variva, a istaknute su u jelima kao što je juha “egusi”, koja kombinira sjemenke dinje s mesom ili ribom.
Istočno područje Afrike, koje se ističe vlažnom klimom pogodnom za uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, popraćeno je izborom povrća i mesa. Nadalje, prevladava obilje svježeg voća, uključujući mango, ananas i papaju, koje se često konzumira u cijelosti ili kao sok. Uzgoj aromatičnog bilja i začina cvjeta u Sjevernoj Africi, zahvaljujući povoljnoj klimi i uvjetima tla u regiji, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna. Lokalna kuhinja primjer je jela kao što su couscous, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhani obrok koji se priprema u prepoznatljivom loncu.
Najčešći sastojci uključuju janjetinu i piletinu, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta pridonose bogatim, čvrstim okusima ovim kulinarskim kreacijama. U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju raznolik niz izvora hrane koji su sastavni dio lokalne kulinarske prakse. Ovaj asortiman obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima.
Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih regionalnih razlika, afrička usredotočenost na prehranu naglašava očuvanje prirodnih resursa i uključivanje lokalnih sastojaka.
