U današnjem članku pišemo o Stevi Žigonu, legendarnom glumcu koji je ostavio dubok trag u jugoslovenskoj kinematografiji, ali čija životna priča nije bila samo priča o uspjehu na filmskom platnu.Saznajte više…
Stevo je bio mnogo više od glumca – bio je čovjek koji je nosio svoje unutrašnje borbe, ljubav i tajne, a to je sve oblikovalo njegovu snagu i duboku emotivnost.
Stevo Žigon rođen je 1926. godine u Ljubljani, a već u ranoj mladosti suočavao se s izazovima koje bi malo ko mogao podnijeti. Rat mu je ukrao djetinjstvo, a kao maloljetnik se priključio otporu protiv okupatora.
Njegova hrabrost i borba protiv zla nisu prošli bez posljedica – 1942. godine uhapšen je od strane italijanske vojske i deportovan u koncentracioni logor Dahau. Iako su njegovi dani u logoru bili ispunjeni patnjom, strahom i mučenjem, Stevo je u tom okrutnom okruženju pronašao nešto što će mu kasnije koristiti – naučio je njemački jezik, koji će mu pomoći u njegovoj glumačkoj karijeri. Iako su ti dani bili ispunjeni neizmjernom tugom, Stevo je uspio preživjeti i izdići se iznad svih nedaća koje su ga zadesile.
- Po završetku rata, Stevo se posvetio umjetnosti. Studirao je glumu u Ljubljani, a ubrzo je postao jedno od najprepoznatljivijih imena na jugoslovenskoj glumačkoj sceni. Njegove uloge u filmovima i serijama poput „Otpisani“ i „Povratak otpisanih“ ostale su zapamćene kao snažna tumačenja duboko emocionalnih i kompleksnih likova. Međutim, iako je Stevo na ekranu bio hrabar i neustrašiv, njegov privatni život nosio je mnogo veće borbe, koje su ostale skrivene od očiju javnosti.
Najljepši period Stevinog života započeo je 1958. godine, kada je upoznao Jelenu Žigon, svoju buduću suprugu. Jelena je bila mlada studentkinja, talentovana i očaravajuća, a između njih se brzo razvila snažna i duboka ljubav. Njihov brak postao je simbol stabilnosti i međusobnog poštovanja, a Stevo je Jelenu uvijek opisivao kao „stub svog života“. Zajedno su dobili dvoje djece, sina Nikolu i kćerku Ivanu, a njihov dom bio je ispunjen ljubavlju, umjetnošću, smijehom, ali i sjenkama prošlosti koje je Stevo nosio sa sobom.
- Međutim, iako je njihov brak bio snažan i ispunjen ljubavlju, Stevo je nosio i jednu veliku tajnu koju je čuvao cijeli život. Prije braka s Jelenom, imao je kratku romansu iz koje je nastao sin, Vid. Iako je znao za njegovo postojanje, Stevo nikada nije smogao snage da ga potraži. Vid je saznao za svog oca tek kada je bio tinejdžer, ali mu je trebalo mnogo godina da se odvaži na susret. Kada su se konačno susreli, susret je bio emotivan i tiho duboko ljudski, ali Stevo nije mogao podijeliti ovu tajnu s Jelenom. Taj teret je nosio do kraja svog života, skrivajući ga od nje, ne želeći da je povrijedi.
- Stevo je preminuo 2005. godine, a Jelena je nastavila život noseći sjećanja na njega. Iako je njihova ljubav bila ispunjena i svjetlom i sjenkom, Jelena je uvijek govorila o Stevi s ljubavlju i tugom. Sjećanja na njihov zajednički život ostala su snažna i živahna, iako je ona bila svjesna da su u tom životu postojale i tišina i neizgovorene riječi. U posljednjim trenucima Stevinog života, Jelena mu je pjevala, a on je napustio ovaj svijet u miru, držeći je za ruku.
Stevo Žigon nije bio samo glumac – bio je čovjek čije su rane oblikovale njegovu snagu, a ljubav mu dala smisao. Njegova priča, iako ispunjena tajnama i patnjom, ostala je duboko ukorijenjena u srcima onih koji su je poznavali i koji su gledali njegove uloge. To je priča o hrabrosti, ljubavi i potrazi za smislom, koja će zauvijek živjeti kroz njegovu umjetnost i uspomene.
