Kako se bliži zima, domaćice užurbano pune tegle ajvarom, kiselim krastavcima i pekmezom u svoje smočnice. Odluka da se ove konzerve naprave kod kuće ili da se kupe u supermarketu predstavlja značajnu dilemu usred sve većih cijena hrane i potrebe za očuvanjem resursa kao što su drvo i električna energija. No, mnoge tradicionalne domaćice se na to ne obaziru već zasuču rukave, nalože smederevsku peć i prionu na posao. S dolaskom jeseni zrak je ispunjen nostalgičnim mirisom paprike koja budi sjećanja na djetinjstvo. Prava srpska domaćica u ove jesenje dane u kosi nosi ljupki miris pečenih paprika koji podseća na mirise naših baka i majki.
O njihovoj tradiciji proizvodnje autentičnog ajvara, koji se radi od najkvalitetnije paprike, za RINA-u govori Jelena Lazarević. Kako je njezina baka govorila, paprika treba biti veličine dlana ili slonova uha. Za spravljanje tradicionalnog srpskog ajvara u smjesu se dodaju i bijeli luk, ulje, sol i lišće celera. Ova vrijedna domaćica kaže da su za pripremu ovog jela potrebne samo navedene namirnice, mnogo ljubavi i truda i smederevski šporet. Prema staroj praksi, pečene paprike se preko noći stavljaju u najlonske vrećice, a sutradan se gule, pasiraju i samelju. Proces prženja i miješanja odvija se na smederevcu, gdje drva lijepo pucketaju, a ajvar je najukusniji.
Na kraju su tegle poslagane na podrumske police, kao i uvek, da u Šumadiji ne bude zime. Prema riječima domaćice iz Topole, kušanje srpskog kavijara na domaćem kruhu je doživljaj koji istinski stimulira sva čula, a sadržaj tegle nestane u trenu. Ova pikantna delicija smatra se glavnim dijelom balkanske kuhinje, često se koristi kao namaz za kruh ili prilog raznim jelima. Toliko je poznat da ga je hvaljeni BBC čak nazvao “balkanskim kavijarom”.
