Prema vjerskim običajima u krišćansvu osoba koja sama sebi oduzme život ne može biti ispraćena uz crkvene običaje i prisustvo popa odnosno ne može joj se držati opelo.
Iako je patrijarh Pavle napustio ovaj svijet prije više od deset godina, njegov se utjecaj i dalje duboko osjeća među pukom. Trajna duhovna mudrost, poniznost i učenja koja je dijelio ostavili su značajan trag u srcima vjernika širom svijeta. Prošlo je više od petnaest godina od njegove smrti, ali njegovi duboki uvidi, skromnost i duhovnost i dalje odjekuju među milijunima. U doba u kojem mnogi traže istinu, utjehu i svrhu, njegove jednostavne geste, riječi i svakodnevna djela osvjetljavaju put. Dok je tiho komunicirao, utjecaj njegovih riječi zasjenio je utjecaj bezbrojnih elokventnih govora.
- Ne samo da je bio pastir svom narodu, nego je služio i kao očinska figura svima koji su tražili utjehu. Među mnoštvom priča koje su se prenosile generacijama, jedna pripovijest posebno duboko oslikava njegovu duhovnu važnost i utjecaj njegovih učenja. Ovaj izvještaj ne opisuje čudesnu pojavu; umjesto toga, prikazuje tihu, ali dojmljivu intervenciju tijekom najdubljeg primjera ljudske patnje – trenutka kada se majka suočava s gubitkom svog djeteta. U ovoj dirljivoj priči, mlada majka, slomljena srca zbog prerane smrti svog sina, traži utjehu od patrijarha Pavla, žudeći da otkrije makar i tračak nade i smisla usred svoje goleme tuge.
Shrvana teretom neodgovorenih pitanja i zagušljivom tišinom koja ju je obavila, vjerojatno je očekivala detaljno objašnjenje božanske svrhe ili zamršeni izraz utjehe. Međutim, patrijarh Pavle je skrenuo pogled, a na licu mu se odražavala duboka samilost i pronicljivost, a zatim je, blagim i odlučnim tonom, izgovorio tri riječi bez ukrasa: “Život je odgovornost”. Ove tri sažete riječi, usprkos svojoj kratkoći i jednostavnosti, imale su težinu koja je zasjenila svaki dugi govor. Duboka bit monaškog postojanja, kršćanskog vjerovanja i mudrosti stečene godinama patnje, molitve i služenja bila je sadržana u njima.
Oni su nadilazili jednostavne rečenice; umjesto toga, oni su utjelovili istinu, pružili vodstvo, prenijeli poruku i funkcionirali kao molitva, a sve je zamršeno isprepleteno u jedinstveni izraz. U modernom društvu koje često naglašava značaj izbora, slobode i individualnosti, patrijarh Pavle usmjerava naš fokus na drugu dimenziju života: odgovornost koju nosimo prema daru postojanja. Ova nas razmišljanja podsjećaju da, bez obzira na bol, gubitak ili duboki očaj, moramo priznati svetost života. To ne treba shvatiti kao nametnuti teret, već prihvatiti kao odgovornost koju prihvaćamo s uvjerenjem. Prihvaćamo ovaj poziv.
Potiče nas da izdržimo i da se odupremo privlačnosti predaje, čak i kada nas situacije tjeraju da zastanemo. On nas moli da ne pokleknemo, osobito u vremenima kada se samoća čini nepremostivom. On nas savjetuje da se suzdržimo od usmjeravanja svog bijesa prema onome što nam ne pripada. U trenucima kada se čini da je hrabrost nedostižan cilj, on nas poziva da pokažemo hrabrost. Kao što je patrijarh Pavle često napominjao: “Nastojmo biti pojedinci od integriteta.”
Iako je patrijarh Pavle govorio suzdržano, značaj njegovih riječi bio je velik. Život nije doživljavao ni kao trivijalan ni kao prolazan, već kao ispunjen dubokim smislom. Doista, tvrdio je da svaki trenutak koji doživljavamo u ovom svijetu služi kao prilika za dobrotu, oprost, borbu, ljubav i njegovanje vjere. Na život ne treba gledati samo kao na privilegiju koju treba zanemariti; ono predstavlja odgovornost, obvezu i dužnost. Njegova izjava da je “život dužnost” prenosi duboku poruku: čak iu našim trenucima slomljenosti i kada nas život baci na koljena, moramo pronaći snagu da se još jednom podignemo.
Ova otpornost ne proizlazi iz vanjskih utjecaja, već iz intrinzične svetosti samog života – dragocjenog dara koji nam je povjeren na brigu. Mudrost koju je prenio Patrijarh naglašava da čovječanstvo ne posjeduje život; nego smo mi njegovi upravitelji. Usred previranja obilježenog žurbom, površnošću i erozijom temeljnih vrijednosti, riječi patrijarha Pavla ostaju postojane poput stijene u oluji – nepokolebljivi stup podrške. Njegova poruka pruža utjehu onima koji su u nevolji, dok služi kao snažan podsjetnik onima koji zanemaruju svetost svakog dana koji im je darovan.
Izraz “Život je dužnost” ne sugerira da bismo trebali besciljno podnositi patnju. Umjesto toga, implicira da svaki izazov predstavlja priliku za uzdizanje, označavajući ustrajno nastojanje koje promiče osobni razvoj. Ova tvrdnja nosi tiho uvjeravanje: da je Bog uvijek blizu, da patnja ne znači kraj i da naši životi imaju značaj. Ova trajna relevantnost riječi patrijarha Pavla, godinama nakon njegove smrti, ilustrira ovu istinu. Njegov život, karakteriziran poniznošću i mirom, a opet bogat vjerom i ljubavlju, stoji kao svjetlo vodilja za one koji traže jasnoću u vremenima tame. Sve dok ima pojedinaca voljnih prenijeti njegovo učenje, patrijarh Pavle će postojati među nama – suptilno i nenametljivo, kao što je uvijek postojao.
