Na našim prostorima u vrijeme Jugoslavije svi su živjeli zajedno i uvažavali se bez obzira na nasionalnost i vjeru. Danas kada imamo takav primjer svi pišu i pričaju o tome kao da je rijetkost i kao da se nikada prije nije dešavalo.
U blizini Sarajeva, tačnije u gradu Visoko, živi jedna izuzetna baka koja posjeduje bogato životno iskustvo. Prethodno smo istaknuli skladnu i prijateljsku vezu koju dijele Muslimani i Srbi koji žive u Bosni. Ispričali smo priču o muslimanki koja je stupila u brak sa Srbinom, što joj je omogućilo da učestvuje u proslavama Bajrama i Božića.
Dodatno, podijelili smo priču o Srbinu koji je svojevoljno primio islam i primio muslimansku vjeru. Danas s vama imamo dirljivu priču o baki koja je četiri godine provela u inozemstvu, točnije u Austriji. Po volji sudbine, našla se u domu svećenika, pobožnog kršćanina. Međutim, to je nije spriječilo da prakticira vlastite duboko ukorijenjene muslimanske tradicije.
Kako se navodi, Nana je iz Rogatice, a nakon preseljenja nastanila se na Dobrinju, odnosno u gradu Visoko. Nakon četiri godine provedene u Austriji, priznaje da se teško prilagodila i na kraju se odlučila vratiti u Bosnu, vjerujući da će joj tamo život biti ispunjeniji. U razdoblju od četiri godine boravio sam u papinoj kući.
- Cijelo vrijeme provedeno tamo, našla sam se bez ikakvog oblika podrške ili obrane za svoju odjeću, bilo da je to marama ili muslimanska haljina. Uspomene na vrijeme provedeno u svećenikovoj kući i način na koji se prema njoj odnosio, kako se rado prisjeća, duboko gaje. Tijekom razgovora sa svećenikom, priznao je da moja majka i ja imamo svatko svoje običaje kojih se pridržavamo.
Dok sam se molila, on je izrazio svoje divljenje majčinoj pameti i ohrabrio nas da nastavimo prakticirati svoje vjere. Postojalo je međusobno uvažavanje uvjerenja, a od njega sam dobio podršku. Tijekom naše interakcije nikada nisam osjetio nikakav osjećaj opasnosti ili predrasude, jer nitko nije pokušao prekršiti naše običaje. Nana je nalazila veliko zadovoljstvo u druženju, podršci i ljubaznosti koju su dijelili među njima.
Dok joj je život u Papinoj rezidenciji pružao sve što joj je bilo potrebno, nedostajala je jedna stvar – poznavanje rodnog grada, prijatelji i Bosna i Hercegovina na koju je navikla. Nakon završene liturgije, svećenik se obraća mom suprugu i traži da umjesto molitve pripremi kavu, dopusti nam da se okupimo i ispričamo dok sjedimo.
U ovoj priči istražujemo značaj vrednovanja i poštivanja različitih sustava vjerovanja, kao i prihvaćanja razlika u svim aspektima. Služi kao nježan podsjetnik da je ključno gajiti ljubav i poštovanje prema vlastitim uvjerenjima, istovremeno proširujući to isto poštovanje prema drugima, čime se osigurava da idemo ispravnim putem. Ovo načelo ostaje postojano, bez obzira na božanstvo koje odaberemo obožavati.
Među muslimanima, Nàmāz ima značajno mjesto kao najvažniji oblik ibadeta u islamu. Ovaj čin namaza se smatra farzom, što znači da je obavezna obaveza koju je Allah direktno naredio. Obavezu molitve ustanovio je islamski prorok Muhamed za vrijeme Isra i Mi’radža.
U početku je vjernicima bilo naloženo da dnevno klanjaju 50 namaza, ali je Allah, u Svojoj milosti, smanjio ovaj broj na 5. Ova obaveza odnosi se na svakog zdravog razuma, od punoljetnosti do kraja života, bez mogućnosti zamjene ili zamjene. zanemarujući ga. Čak iu situacijama bolesti, putovanja ili drugih stanja, od vjernika se očekuje da nastave ispunjavati ovu islamsku dužnost, pronalazeći utjehu u određenim okolnostima.
Međutim, spolno zrele žene su oslobođene obavljanja namaza u određenom periodu. Namaz je drugi stup islama, jedna od pet bitnih obaveza. Njegov značaj je naglašen u preko 100 ajeta Kur’ana.
