Danas je jedan od većih zdravstvenih problema u svijetu pretilost a posebno je zabrinjavajuće što sve veći broj djece pati od viška kilograma koje dobijaju jedući nezdravu hranu i slatkiše.
Kada žele izgubiti na težini, pojedinci obično ciljaju konzumirati najzdraviju i najhranjiviju hranu dostupnu tijekom tog vremena. Izazov odricanja od slatkiša mnogima se pokazao najtežom preprekom. Svima je jasno da se radi o slatkim poslasticama, koje su same po sebi bogate šećerom, a sadrže i transmasnoće koje su štetne kako za našu tjelesnu strukturu, tako i za cjelokupno zdravlje jer mogu doprinijeti nastanku dijabetesa.
Kada se učestalost naše želje za slatkim znatno poveća, naše tijelo signalizira potrebu za detoksikacijom od šećera. Nadalje, dodatni pokazatelji koji ukazuju na potrebu za “čišćenjem” od slatkih tvari uključuju: Jednom kada počnete konzumirati slatkiše, apstinencija postaje izuzetno teška; gotovo je neodoljiva potreba da si nakon svakog obroka pojedete nešto slatko. Osim toga, može doći do povišene razine šećera u krvi koja često varira.
Kako biste smanjili svoju ovisnost o šećeru, razmislite o uključivanju ovih čajeva u svoju rutinu: Matcha čaj Olakšava sintezu i djelovanje norepinefrina, ključne komponente u metabolizmu masti u tijelu. To je razlog zašto služi kao primarni sastojak u brojnim tinkturama osmišljenim za pomoć u sagorijevanju masti i mršavljenju. Nadalje, ovaj čaj pozitivno djeluje na probavni sustav jer pospješuje probavu i pospješuje izbacivanje viška tekućine iz organizma. Osim toga, blagotvorno djeluje na kardiovaskularni i dišni sustav.
- Čaj od đumbira Izvrstan diuretik bogat antioksidansima, đumbir olakšava izbacivanje viška tekućine i može smanjiti želju za slatkim. Sadrži više od 100 bioaktivnih spojeva zajedno s esencijalnim mineralima i vitaminima, uključujući B6, B12, magnezij, natrij, kalcij, željezo i razne druge elemente. Konzumacija napitka od đumbira može uvelike pomoći u održavanju razine kolesterola u prihvatljivim granicama. Rano prepoznavanje problema povezanih sa šećerom je ključno, nakon čega slijedi odgovarajući proces detoksikacije.
Bonus tekst:
Afričke kulinarske tradicije zamršene su i raznolike, stoljećima oblikovane različitim kulturama, geografskim obilježjima i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je širok izbor hrane lokalnog podrijetla, pod dubokim utjecajem jedinstvene klime i običaja određenih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do velike ovisnosti o žitaricama kao što su kukuruz, proso i sirak.
U prehrani Zapadne Afrike mahunarke kao što su kikiriki, grah i slanutak, zajedno sa žitaricama, imaju značajan značaj. Značajne razine proteina i vlakana u mahunarkama čine ih vrijednom komponentom dnevnih obroka. Mahunarke se obično ugrađuju u juhe ili variva i nalaze se u jelima kao što je juha “egusi”, koja uključuje sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, poznata po vlažnijoj klimi pogodnoj za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije.
Na primjer, u Keniji tradicionalno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, prati razno povrće i meso. Štoviše, prevladava svježe voće, uključujući mango, ananas i papaju, koji se obično konzumiraju cijeli ili se rade u soku. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti sjeverne Afrike potiču uspješan uzgoj aromatičnog bilja i začina, što rezultira raznolikom i ukusnom prehranom. Lokalnu kuhinju oličavaju jela kao što su kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhani obrok koji se priprema u prepoznatljivom loncu.
Ova jela često sadrže ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok im začini poput kurkume, kumina i cimeta doprinose bogatstvu okusa. U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju raznolik niz izvora hrane koji doprinose regionalnoj kulinarskoj praksi. Ovaj raspon uključuje korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima.
Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačano autohtonim biljem i začinima, pružajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Nadalje, uz ove različite regionalne karakteristike, Afrika stavlja snažan naglasak na prehranu, dajući prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju lokalne hrane.
