Ljudi ponekad mogu biti jako grubi u ophođenju sa drugima i nisu ni svjesni ili ih nije ni briga da li će te osobe biti povrijeđene njihovim riječima ili ponašanjem. Poslušajte savjet jednog monaha ako imate posla sa zlim ljudima.
Postala je prevladavajuća tendencija među čovječanstvom da kada smo povrijeđeni, uvrijeđeni, klevetani ili izloženi nepravdi, naša instinktivna reakcija je da tražimo osvetu na sličan način. Na bol želimo odgovoriti bolom i zlu se suprotstaviti zlom. Ipak, duhovna učenja pravoslavlja podsjećaju nas da nas takve reakcije samo spuštaju na istu razinu s onima koji su nam nanijeli zlo. Monasi Hilandara služe kao dirljiv podsjetnik da u svakom pojedincu leži sjeme mira i prosvjetljenja;
Međutim, ovaj mir se može održati samo ako se odupremo nasrtaju zlobe u nama samima. Iako se mržnja i osveta mogu pojaviti kao instinktivne reakcije na patnju, one nas u konačnici čvršće vežu za one koji su nam nanijeli zlo, ometajući naš put do ozdravljenja. Prema njihovim učenjima, prikladan put nije put osvete, već prije opraštanja – ne kao znak slabosti, već kao krajnji izraz unutarnjeg oslobođenja.
U Evanđelju po Mateju stoji: “Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas kunu…” (5,44). Ove riječi, koje se u svakodnevnom životu mogu činiti gotovo nedostižnima, utjelovljuju bit kršćanskog nauka o ljubavi i suosjećanju. Monaška učenja tvrde da pojedinac koji uzvrati zlom na kraju sam sebi šteti. To je zato što srce koje je ogorčeno gubi sposobnost da voli, raduje se i ima vjeru. Umjesto da podlegnemo uvredi, ohrabreni smo da je nadvladamo, prepoznajući da oni koji nam nanose bol čine to kao rezultat vlastite patnje, nezrelosti ili duhovne sljepoće.
Takve pojedince ne treba promatrati kao protivnike u tradicionalnom smislu; ali služe kao učitelji. Oni ilustriraju važnost održavanja unutarnjeg mira i vrlinu da ostanemo smireni i nježni, čak i kada je sklonost da uzvratimo ili povisimo glas jaka. U našoj borbi protiv emocionalnih rana, najstrašnije oružje koje nam je na raspolaganju nisu riječi ili osveta, već molitva. Kada molimo za one koji su nas povrijedili, ne molimo samo za njih. Prije svega, transformiramo sebe. Srce koje je doživjelo povrijeđenost postaje omekšano, pročišćeno i spremno ponovno voljeti kroz čin molitve.
- Molitvom se oslobađamo tereta mržnje i pomlađujemo vlastitu radost. Drevna molitva koja se nalazi u pravoslavnom molitveniku govori o ovoj temi — molitva za one koji nam štete. Njegovi stihovi pozivaju na milosrđe, poniznost i snagu da se prevlada patnja. “Gospodine, Bože moj, u Tvoju brigu stavljam svoj duh i dušu, zajedno s onima koji mi žele i čine zlo. Oprosti im, Gospodine, i ne drži im ovo za grijeh.” zbog njihove duhovne sljepoće i nepoznavanja Tvoje istine. Pomozi mi da se suzdržim od mržnje i osude. Ipak, neka uvredu nosim s milosrđem, kao što si Ti, Gospodine, nosio križ i rane za naše prijestupe. Daj mi nježno srce, slobodno od neprijateljstva. i sačuvaj čistoću od osvete.
Umjesto skrivanja bijesa, tražim molitvu. Umjesto suza, postoji nada. Umjesto tame svijetli svjetlo Tvoje ljubavi. Dostojan si svake slave, časti i štovanja, sada i zauvijek. Amen. Opraštanje ne znači da bismo trebali dopustiti drugima da nas više puta povrijede. Duhovni razvoj uključuje razumijevanje potrebno za uspostavljanje granica za našu zaštitu, motivirano ne neprijateljstvom, već ljubavlju prema sebi. Redovnička učenja sugeriraju da treba iskreno opraštati dok u isto vrijeme učimo iz iskustva.
Potrebno je suzdržavati se od gajenja zlobe, bilo u sebi ili u drugima. Stoga, kada osjetimo bol zbog nepravde, korisno je uzeti trenutak za stanku. Dišite duboko. Umjesto težnje za osvetom, mi težimo miru. Uključimo se u molitvu, tražeći hrabrost da zadržimo prisebnost i blagost – ne iz slabosti, već zato što odabir mira u trenucima kada bi moglo biti lakše reagirati ljutnjom pokazuje pravu duhovnu snagu. U društvu koje često veliča osvetu, dominaciju i osudu, učenja monaha s planine Atos služe kao dirljiv podsjetnik na tiho, ali duboko putovanje: putovanje oprosta, razumijevanja i molitve. To je jedini način na koji možemo postići iscjeljenje sebe i svijeta u kojem postojimo.
