U danasnjem članku pišemo o pravilnom pristupu uklanjanju plijesni, mjerama zaštite tokom čišćenja i koracima kojima se može smanjiti mogućnost da se crne mrlje ponovo pojave. Najvažnije je prvo otkriti odakle dolazi vlaga, jer će se bez popravke uzroka plijesan gotovo sigurno vratiti.
Tamne mrlje na zidovima, ustajao miris i kondenzacija na prozorima najčešće ukazuju na problem s prekomjernom vlagom i razvojem plijesni. Iako brojni kućni savjeti preporučuju hidrogen-peroksid, izbjeljivač ili druga sredstva, samo prskanje površine ne rješava curenje, lošu izolaciju ili visoku vlažnost vazduha zbog kojih se problem pojavio.
Vlaga se u domu može pojaviti zbog kondenzacije, nedovoljnog provjetravanja, curenja cijevi ili krova, prodora vode kroz zidove, loše termoizolacije i sušenja veša u zatvorenim prostorijama. Tokom hladnijih mjeseci topli i vlažni vazduh dodiruje hladne prozore i zidove, pa se vodena para pretvara u kapljice. Površine koje dugo ostaju vlažne stvaraju pogodne uslove za razvoj plijesni.
Plijesan nije samo estetski problem. Njene spore i dijelovi mogu kod osjetljivih osoba izazvati curenje nosa, kijanje, crvenilo očiju, nadraženost kože i disajnih puteva. Kod osoba koje imaju astmu i alergiju na plijesan izloženost može pokrenuti napad. Ipak, reakcije nisu jednake kod svih ljudi, pa je u slučaju zdravstvenih tegoba potrebno razgovarati s ljekarom.
NAJVAŽNIJE PRAVILO
Kontrola vlage predstavlja osnovu kontrole plijesni. Čišćenje vidljivih mrlja neće imati trajni učinak ako se istovremeno ne popravi curenje, ne smanji kondenzacija i ne osuši zahvaćeni prostor.
Zašto samo prskanje hidrogenom nije trajno rješenje
U originalnom savjetu navodi se da se triprocentni hidrogen-peroksid može raspršiti po zahvaćenoj površini, ostaviti najmanje deset minuta i zatim obrisati krpom. Međutim, takav postupak ne treba predstavljati kao univerzalno rješenje za vlagu i plijesan. Različiti zidovi, premazi, tkanine i komadi namještaja mogu drugačije reagovati, a sredstvo može promijeniti boju ili oštetiti određenu površinu.
Još važnije, ubijanje mikroorganizama nije isto što i potpuno uklanjanje plijesni. Čak i mrtvi ostaci mogu kod nekih osoba izazvati alergijsku reakciju. Američka agencija za zaštitu okoliša navodi da rutinska upotreba biocida uglavnom nije neophodna prilikom sanacije plijesni. Za manje zahvaćene tvrde površine preporučuje se ribanje deterdžentom i vodom, nakon čega površinu treba potpuno osušiti.
Ako se ipak koristi sredstvo za čišćenje ili dezinfekciju, potrebno je pročitati uputstvo proizvođača, osigurati dobro provjetravanje i prethodno provjeriti djelovanje na malom, neupadljivom dijelu. Hemijska sredstva nikada ne treba međusobno miješati. Posebno je opasno kombinovati hlorni izbjeljivač s amonijakom ili drugim sredstvima jer se mogu osloboditi otrovna isparenja.
Porozni materijali predstavljaju dodatni problem. Plijesan može prodrijeti u gipsane ploče, izolaciju, plafonske ploče, tapete, tepihe i tapacirani namještaj. Površinsko brisanje tada često nije dovoljno, pa se oštećeni materijal ponekad mora ukloniti i zamijeniti.
VAŽNO UPOZORENJE
Nemojte prefarbavati ili prekrivati zid preko aktivne plijesni. Površinu je prvo potrebno očistiti, potpuno osušiti i riješiti izvor vlage. U suprotnom se mrlje mogu vratiti, a nanesena boja početi ljuštiti.
Kada se manja površina može očistiti kod kuće
Prema smjernicama američke EPA, površina manja od približno deset kvadratnih stopa, odnosno oko 0,9 kvadratnih metara, u većini slučajeva može se očistiti samostalno. To približno odgovara kvadratu stranice nešto manje od jednog metra. Procjena ipak zavisi i od uzroka, materijala, zdravstvenog stanja ukućana i toga postoji li mogućnost skrivene kontaminacije.
Prije čišćenja potrebno je zaustaviti curenje ili drugi izvor vode. Tvrde površine mogu se izribati vodom i deterdžentom, a zatim temeljito osušiti. Vlažne krpe i otpad ne treba ostavljati u prostoriji. Ako je problem nastao nakon izlivanja vode, zahvaćena područja i predmete poželjno je osušiti unutar 24 do 48 sati, jer se tako smanjuje mogućnost razvoja plijesni.
Tokom čišćenja treba ograničiti izlaganje sporama. Preporučuju se zaštitne rukavice, naočale bez ventilacionih otvora i pravilno postavljena maska tipa N95. Djeca, osobe s astmom, alergijama, hroničnim respiratornim bolestima ili oslabljenim imunitetom ne bi trebale boraviti u prostoru tokom čišćenja bez prethodnog savjeta zdravstvenog stručnjaka.
Ako je plijesan zahvatila veću površinu, pojavila se nakon poplave ili kanalizacijskog izlivanja, nalazi se u ventilacionom sistemu ili se osjeti miris bez vidljivog izvora, sigurnije je angažovati iskusnog stručnjaka. Skrivena plijesan može se nalaziti iza tapeta, zidnih obloga, namještaja, unutar zidova i ispod podnih materijala. Samostalno otvaranje takvih prostora može raspršiti veliki broj spora.
KADA POZVATI STRUČNJAKA
- Plijesan prekriva površinu veću od približno 0,9 kvadratnih metara.
- Problem je nastao nakon poplave, kanalizacije ili kontaminirane vode.
- Sumnja se na plijesan u ventilacionom ili klimatizacionom sistemu.
- Miris vlage postoji, ali se izvor ne može pronaći.
- Zidovi su ozbiljno oštećeni ili se mrlje uporno vraćaju.
- Ukućani imaju zdravstvene probleme povezane s boravkom u prostoru.
Osam koraka koji pomažu da se vlaga ne vrati
1. Redovno i kratko provjetravanje. Otvorite prozore nakon kuhanja, tuširanja i sušenja veša. Kratko, intenzivno provjetravanje može biti korisnije od dugotrajnog držanja prozora na kip kada je vani veoma hladno.
2. Ventilatori u kuhinji i kupatilu. Napa i ventilator trebaju izbacivati vlažan vazduh van objekta, a ne u tavan ili drugi zatvoreni prostor. Ventilator u kupatilu ostavite uključen i kratko nakon tuširanja.
3. Kontrola relativne vlažnosti. Jednostavan higrometar može pokazati koliko je vazduh vlažan. EPA preporučuje da relativna vlažnost bu
