Relja Popović važi za jednog od najpoznatijih muzičkih izvođača s naših prostora, a njegova karijera datira još iz 2010. godine. I dan danas je uspio da ostane jedan od najpoznatijih, a njegov život i djetinjstvo je više puta bila tema svih tabloida.
Zoja Begoli, slavna primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu, zauzima posebno mjesto u povijesti naše umjetnosti, ostavivši dubok i neizbrisiv trag na baletnoj sceni. Njezin talent, predanost i ljubav prema umjetnosti učinili su je jedinstvenom i nezaboravnom. Važila je za jednu od najvećih dama, čije su izvanredne baletne izvedbe i nevjerojatna ljepota osvajale publiku diljem bivše Jugoslavije. Život bez umjetnosti za nju je bio nezamisliv, a njezina blistava karijera nije stala ni nakon što se odlučila povući sa scene.
- Nakon toga nastavila je svoju ljubavnu vezu s baletom, ali iz nove pozicije – repetitorke, gdje je svoje znanje i iskustvo svesrdno prenosila novim generacijama umjetnika. Rijetki, međutim, znaju da je njezin nasljednik, koji je s ponosom nosio obiteljsko umjetničko nasljeđe, upravo Relja Popović – poznati reper koji je od majke naslijedio ne samo talent za umjetnost, već i način kretanja na sceni, glazbu i glumu. Relja je imao privilegiju biti potomak dame za koju je riječ umjetnica značila kvalitetu i odanost i koja je cijeli život posvetila umjetnosti.
Zoja Begoli rođena je 19. siječnja 1949. godine. Njezini talenti pokazali su se više nego uobičajenim. Završila je baletnu školu “Lujo Davicho” 1965. godine kao jedna od najboljih učenica, a zatim se školovala u Lenjingradu na poznatoj Akademiji “A.J. Vaganova”. Dobivši stipendiju Narodnog pozorišta, vratila se u Beograd 1967. i nastavila profesionalnu karijeru kao solistica i balerina. Samo zato što je njezina ljubav i predanost baletu bila tolika da joj je dopušteno da ostane glumica u baletu do kraja svoje nastavne karijere.
Zoja je bila mnogo više od balerine. Osim što je bila izvrsna umjetnica, bila je i izvrstan pedagog. Ostavila je trag u imenima nekoliko generacija baletnih solista koje je podučavala ne samo u Narodnom kazalištu nego iu baletnoj školi “Lujo Davicho”, a kasnije iu BK, gdje je predavala na Odsjeku za ples i glumu. Pedagoški rad na Akademiji Vaganova u Lenjingradu, gdje je čak izabrana kao jedina među strancima pozvanima da sudjeluje na repertoarima Marijinskog teatra na gostovanjima u inozemstvu, bio je vrhunac njezine međunarodne afirmacije.
Neke od njezinih scenskih legendi su Olympia u “Hoffmanovoj priči”, Swanilda u “Copelia”, Mirta u “Giselle”, Solveig u “Per Gynt” i Kitty Scherbacka u “Anna Karenina”. Ulogom Polovčanke u “Knezu Igoru” i brojnim drugim velikim ulogama, Zoja je ostavila neizbrisiv trag na kazališnim daskama ne samo beogradskih, već i svjetskih. Izvan kazališne scene bila je obiteljska žena. Udala se za sportskog novinara Srđana Popovića i s njim dobila dva sina, Relju i Mišu. Srđan je umro kada je Relja imao dvije godine.
Bio je to težak emotivni teret za malu balerinu i njezinu obitelj. Rana koju nosi cijeli život. “Sjećam se svog djetinjstva”, kaže Relja, koji je bio dijete kada je ostao bez oca, “sjećam se tuge. Nije imao mogućnosti kao druga djeca, ali majka mu se trudila pružiti sve što je mogla pa je sebi obećao da će jednog dana donijeti financijsku stabilnost kako bih osigurala bolji život sebi i svojoj majci”. Zoja se kasnije udala za svog supruga Farooqa Begola, poznatog glumca, scenarista i pedagoga, s kojim je provela 18 godina. Njihov brak se na kraju raspao, ali je ljubav između njih dvoje bila izuzetno duboka.
Snaga te ljubavi je ono zbog čega je Zoja zadržala Begolijevo prezime i nakon razvoda. Faruk je bio jedan od najcjenjenijih glumaca Mora da mu je bila jako draga Zoja nakon što su prekinuli. Bio je ponosan na njihovu ljubav i volio se prisjećati lijepih vremena.
Relja Popović prebrodio je brojne poteškoće, izrastao u uspješnog umjetnika i poznatog repera svjetske razine, ali nikada nije zaboravio svoju majku i njezin doprinos u postavljanju samih temelja obitelji. Posebno je bio zahvalan Zoji, na ljubavi i podršci u tim teškim godinama, kada nisu bili opterećeni velikom svotom novca. S njegove točke gledišta, osjećaj ljubavi u obitelji bio je najdragocjeniji.
Da, govorio je koliko mu nedostaje ono što drugi imaju, ali obiteljska ljubav bila je najdragocjenija. Možda su prošle godine otkako je Zoja Begoli u svojoj obitelji kročila na kazališne daske, ali to sjećanje živi kroz sina Relju koji ponosno nosi njezin umjetnički duh. Zoja je bila dama koja je ostavila ne samo umjetnost, već i osjećaj u svima koji su je poznavali, a njezina priča ostaje inspiracija mnogim generacijama.
