U danasnjem članku donosimo priču o Borisu, dječaku iz Doma za nezbrinutu djecu u Bijeloj, čiji je iskreni razgovor sa crnogorskim pjesnikom i dokumentaristom Draganom Radulovićem prije više od 35 godina rasplakao gledaoce širom nekadašnje Jugoslavije. Boris je tada imao devet godina, a pred televizijskim kamerama govorio je o životu bez roditelja i želji da upozna majku koja ga je ostavila.
Televizijska emisija „Velike nevolje malog Borisa“, snimljena prije više od tri i po decenije, sačuvala je potresan razgovor devetogodišnjeg dječaka iz Doma za nezbrinutu djecu u Bijeloj i pjesnika Dragana Radulovića. Borisove riječi upućene majci koja ga je ostavila ostale su u sjećanju brojnih gledalaca. Prema tvrdnjama ljudi koji ga poznaju, danas živi u Kumboru, zaposlen je, ima svoj stan i uživa poštovanje ljudi iz Herceg Novog.
Njegovo pojavljivanje u emisiji „Velike nevolje malog Borisa“ nije ostalo upamćeno zbog velikih televizijskih efekata niti unaprijed pripremljenih rečenica. U središtu snimka bio je neposredan razgovor u kojem je dječak otvoreno opisivao svoj život i odnos prema roditeljima koje nije imao uz sebe.
Posebnu snagu tom televizijskom susretu dao je način na koji je Radulović razgovarao s Borisom. Bio je blag, strpljiv i usmjeren na dijete, ostavljajući mu dovoljno prostora da govori vlastitim riječima. Snimak se i danas dijeli, a razgovor je ostao sačuvan kao jedan od prepoznatljivih trenutaka televizijskog programa posvećenog djeci u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Priča sačuvana duže od tri decenije
Boris je u vrijeme snimanja imao devet godina i živio je u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj. Emisija je zabilježila njegovu otvorenu priču o odrastanju bez roditelja, dok se podaci o njegovom sadašnjem životu zasnivaju na navodima ljudi koji tvrde da ga poznaju.
Riječi upućene majci ostale u sjećanju gledalaca
Najpotresniji dio razgovora uslijedio je kada je Dragan Radulović zamolio dječaka da zamisli kako se njegova majka nalazi pred njim. Boris joj se tada obratio kao osobi koju tek treba upoznati, iako je riječ o ženi koja ga je rodila. Govorio je bez ljutnje i prezira, ali nije skrivao bol zbog toga što ga je ostavila.
„Zdravo mama, ovako. Ja ću samo da se upoznam. Mama, je l’ ti mene znaš? Ona kaže: ‘Ne znam’. E, onda dođi, da ti ja nešto ispričam. Ti se mama ne sećaš da si mene rodila. Ti si mene ostavila. Ja sam tebe puno voleo, plakao sam za tobom. Suze su mi ovolike bile. Volim i tebe. Volim te mama, ali dođi da se upoznamo. Da me vidiš, da me proceniš. Da sam ja tvoj sin. Dođi lepo. Nemoj da te bude sramota. Objasni se i objasni mi sve, pa će sve biti lepo i odlično.“
— Boris, u emisiji „Velike nevolje malog Borisa“
U tim riječima bila je sadržana dječakova želja da dobije objašnjenje i uspostavi odnos s majkom. Iako je jasno rekao da je plakao za njom, istovremeno joj je poručio da je voli i pozvao je da dođe, upozna ga i kaže mu zbog čega je otišla. Upravo je taj spoj tuge, neposrednosti i odsustva mržnje učinio njegov govor posebno upečatljivim.
Radulović ga je zatim pitao kako bi se obratio ocu. Boris je zamislio telefonski razgovor u kojem ocu govori da se snima i da pred ljudima priča kako je proveo život. I taj odgovor pokazao je koliko je dječak prirodno i bez pripremljenog teksta učestvovao u emisiji.
Važan trenutak
Razgovor je dobio posebnu težinu kada je Boris zamislio susret sa majkom. Umjesto optužbi, zatražio je da ga upozna, objasni mu svoj odlazak i prepozna ga kao sina.
Dragan Radulović stvarao je programe posvećene djeci
Važan dio ove priče predstavlja i profesionalni rad Dragana Radulovića. Bio je crnogorski dječiji pjesnik, slikar, dokumentarista i urednik lista „Slovo“, a učestvovao je i u organizovanju književnih i muzičkih festivala namijenjenih najmlađima.
Njegove knjige i pjesme bile su dio odrastanja brojnih generacija. Među djelima koja je napisao nalaze se „Strmoglavi“, „Nijesmo odavde“, „Okrpljene cipelice“, „Planeta djeteta“, „Nemoj ovo nikom reći“, „Šta ćemo s nama“, „Krilati dječaci“, „Leptir na asfaltu“, „Hoću kući“, „E baš neću“ i „Dječak sa zelenim krilima“. Za svoj rad dobio je brojna priznanja.
Publika ga je pamtila i po dokumentarnim emisijama za djecu. Pored „Velikih nevolja malog Borisa“, među tim ostvarenjima bili su programi „Ljubica ljubičica“, „Kolijevka“ i „Gorki slatkiši“. U razgovoru sa Borisom posebno je došao do izražaja njegov pristup najmlađima, jer je složenu i bolnu temu otvorio bez udaljavanja od dječakove perspektive.
Kako Boris živi više od 35 godina poslije emisije
Informacije o Borisovom sadašnjem životu pojavile su se u komentarima ispod videoisječka emisije. Ljudi koji tvrde da ga poznaju navode da živi u Kumboru i da ga stanovnici tog mjesta, kao i Herceg Novog, vole i poštuju. Prema njihovim riječima, ima svoj stan i zaposlen je.
Jedan korisnik naveo je da je Boris prethodne godine u firmi u kojoj radi dobio nagradu za najboljeg radnika. Drugi ga opisuju kao nasmijanog i vedrog čovjeka koji voli muziku i ples. Prema jednom od navoda, danas ima oko 47 godina, nije se ženio i nema djece.
Ti podaci predstavljaju tvrdnje ljudi koji kažu da ga lično poznaju, dok sam televizijski snimak ostaje neposredno svjedočanstvo jednog dijela njegovog djetinjstva. U nekoliko minuta emisije zabilježena je priča dječaka koji je odrastao bez roditelja, ali je o njima govorio bez mržnje, tražeći susret, razgovor i odgovore koje kao devetogodišnjak nije imao.
