Jasna Marin nedavno se pojavila kao gost na nekoliko televizijskih emisija, a otkrila je da potječe iz manje sredine u Bosni i Hercegovini. Njena majka je muslimanskog, a otac srpskog porijekla. Njen vlastiti odgoj, proizašao iz duboke ljubavi između njenih roditelja, oblikovao je njen stav prema vezama, neopterećen predrasudama ili osuđivanjem. Kako je pojasnila, sada, u vlastitom braku, i dalje pridaje važnost toleranciji i razumijevanju, odbijajući namećati teret vjerskih ili nacionalnih razlika svom djetetu.“Polazeći u školu, susrela sam se s konceptima kao što su Srpkinja, Hrvatica i Muslimanka, iako sam odrasla u Bosni i Hercegovini. U osnovnoj školi, suočila sam se s pojmovima vjere i nacionalnosti kada je Bosanski rat započeo ’91. i ’92. godine. Kolege iz razreda počele su raspravljati o tome, identificirajući se kao Srbi, Muslimani ili Hrvati. Bila sam iznenađena tim neočekivanim otkrićem i nisam razumjela sve što to podrazumijeva. Kad sam se vratila kući, potražila sam savjet od svoje majke, nadajući se da će malo pojasniti situaciju. Ali, umjesto da me opterećuje određenim uvjerenjima ili mišljenjima, jednostavno mi je objasnila situaciju ne pokušavajući utjecati na mene u određenom smjeru.“ Jasna Marin je ova sjećanja podijelila tijekom gostovanja na TV Prva. U godinama formiranja, prisjetila se kako su praznici bili provedeni u društvu proširene obitelji. Tek nakon rata blagdani su postali značajni događaji, slavili smo Božić i Uskrs na suvremeniji način. Moji prijatelji bi nam se pridružili, organizirali bismo zabave u našoj kući, ali slavlja nisu bila strogo tradicionalna; bila su više usmjerena na sam čin proslave nego na specifične tradicije ili događaje. Ove spoznaje Jasna Marin podijelila je u intervjuu za emisiju 150 minuta.
U današnje doba postala je uobičajena praksa kriviti internet za razne probleme, ali čvrsto vjerujem da se korijen svega može pronaći u domu. U to vrijeme posebno me iznenadio duboki utjecaj opterećujućih i, usudim se reći, toksičnih utjecaja na djecu, što je bilo osobito istinito u eri prije interneta. Čini se da su sadašnje nepravde i loše ponašanje lako povezati s internetom, no ostajem pri uvjerenju da sve započinje u obiteljskom okruženju. Još prije trideset godina takve stvari su se mogle širiti samo usmenom predajom ili unutar kućanstva, oblikujući svijest djece. Jasna Marin dijeli ovo stajalište.Prema njenim riječima, najbolniji aspekt bio je potreba za razgovorom s djecom i zahtjev da budu informirana. Prema Jasni Marin, korijen svih diskriminacija i uvreda, bez obzira na nacionalnu razinu ili ne, često se može pronaći u obitelji, što vrijedi čak i u današnje vrijeme. Borba protiv diskriminacije i dalje traje. Njen 11 i pol godišnji sin nije opterećen takvim označavanjem. Kako objašnjava, njezin sin trenutno razumije da mu je majka porijeklom iz Bosne, a otac iz Srbije, i to je opseg njegovog znanja. Marin je izrazio nesigurnost u vezi s konkretnim uvjerenjima pojedinaca, uključujući i broj bogova koje smiju obožavati, u intervjuu za televiziju “Prva”. Međutim, on ne nameće taj teret drugima, već ih educira o postojanju različitih perspektiva i naglašava da im nitko ne smije diktirati njihova uvjerenja. Potiče pojedince da samostalno odluče što će poštovati i u što će vjerovati.
Još od djetinjstva nosila sam teret boli nepravde i diskriminacije, a taj teret i dalje teško leži na meni. Bilo da je riječ o obrazovnom okruženju gdje prenosim znanje, osobnom okruženju ili online prisutnosti, nemam nultu toleranciju prema bilo kojem obliku diskriminacije. Od mladosti sam se posvetila borbi za pravdu, čak i ako je to podrazumijevalo osobnu žrtvu, kako u području obrazovanja tako i u mojim profesionalnim nastojanjima. Bol uzrokovana zlostavljanjem i problemi koji pogađaju škole duboko me diraju, što me potiče da vlastito dijete usmjerim u prepoznavanje osoba s dobrim karakterom od onih koji to nisu.
