Iva Štrljić poznata glumicaje stekla priznanja u više pozorišnih domena. Pored svoje sjajne glumačke karijere, neustrašivo je krenula u oblast književnosti, napisala knjigu i vodila brojne zadivljujuće emisije.Pored toga bvi se i politikom i svestarna je osoba. Svoj glumački talenat je naslijedila od oca sa kojim ima jako komplikovan odnos.
Članica političke stranke koju vodi predsednik Srbije, dosledno mu daje podršku. Ivin izuzetan talenat može se pripisati njenom ocu Milanu, koji je slovio za jednog od najzanimljivijih i najomiljenijih glumaca nekadašnje nacije. Nakon raspada Jugoslavije, Milan se vratio u Hrvatsku početkom devedesetih. Iako je tema Ivinog odnosa sa ocem osjetljiva, poznato je da su joj se roditelji razveli kada je ona imala 15 godina. Odlučujući da stanuje kod svoje majke Slavice, nekadašnje balerinke Pozorišta na Terazijama, Iva je donela ovu odluku. Prethodno je Slavica Đukić Dejanović, glumica i lekarka, učestvovala u terapiji poznatoj kao “televizijska terapija”. Tokom ove sesije otkrila je razne detalje koji su već duže vrijeme izazivali radoznalost javnosti. Na upite gospođe Đukić Dejanović, jedno posebno pitanje izdvojilo se od ostalih: da li se seća da ju je otac pratio u školu i druge drage trenutke iz mladosti? Izvođačica je prenijela da posjeduje izuzetno oštro pamćenje za specifične mirise. Toplo se prisjećala očevog noćnog recitovanja Jesenjinove poezije, što joj je pružilo zadivljujuće iskustvo. Njen otac je duboko divio Jesenjinovom književnom stvaralaštvu, a pre nego što je započela školovanje, ona je zapamtila skoro sve njegove pesme, uključujući “Pismo majci” i “Pesmu o Kerušu”, zahvaljujući očevim izvođenjima i vođstvu.
Kada roditelji odluče da se raziđu, njihovo dijete se suočava s teškom i teškom odlukom. Izbor između toga da ostanem s majkom ili ocem je neugodan položaj. Sa 15 godina sam potpuno shvatio da ću, bez obzira na put koji odaberem, nositi osjećaj kajanja do kraja života. Došao sam do spoznaje da ako odaberem da ostanem sa ocem, to bi nanijelo bol mojoj majci, dok bi ostanak s majkom nanio bol mom ocu. Prošlo je više od dvadeset godina otkako smo moj otac i ja posljednji put živjeli u istom domaćinstvu, ali me je odsustvo njegovog prisustva još uvijek duboko uticalo. Činjenica da je on otišao samo je dodatno pogoršala situaciju. Suočavanje sa ovom realnošću predstavljalo je značajan izazov. U trenucima nevolje, moje srce je žudjelo za postojanim saveznikom koji bi me mogao voditi kroz sjene i voditi prema svjetlu. Bilo je obeshrabrujuće posmatrati pomoć i mogućnosti koje su drugi davali svojim dragim osobama, dok sam ja u tim aspektima primetila prazninu.
Uticaj ove spoznaje je bio dubok, ostavljajući me s dubokim osjećajem emocija. Posebno je bilo bolno kada je neko sugerisao da je uticaj mog oca igrao ulogu u prilikama koje sam dobila, što je potpuno netačno. Usredrazmišljanja, prekinula je Slavica, prenevši sopstveno iskustvo sa ocem koji je prepoznao njen prirodni talenat za glumu, što je smatrala svojom najvećom snagom. Međutim, jasno je dao do znanja da neće biti u centru pažnje pored svoje kćerke zbog njihove fizičke udaljenosti i različitih karijera. Iva je izrazila nezadovoljstvo činjenicom da se oslanja na nekoga od koga mora tražiti pomoć.
Iva žudi da se oslobodi trenutnih okolnosti i da se oslobodi tereta oslanjanja isključivo na vlastite vještine kako bi postigla uspjeh. Dinamika između Ive i njenog oca je zamršena, što dovodi do rijetkih razmjena između njih.
