Poznati pjevač narodne muzike Miloš Bojanić je bio shrvan od tuge kada je stigla vijest da je mlada Andrijana Lazić nesretnim slučajem preminula i on je u jednom intervjuu govorio o tome kako je upoznao.
Rana smrt Andrijane Lazić razbjesnila je sve koji su je poznavali. Miloš Bojanić bio je njen vjeran prijatelj, poznavao ju je od djetinjstva i njena mu je smrt nanijela veliku bol. Bojanić je istaknuo da je bila vesela djevojka i da je imala veliko poštovanje. Vijest da je Andrijana Lazić preminula bez upozorenja i bolesti produbila je bol ne samo njezine obitelji, već i šire zajednice koja je cijenila njezinu umjetnost i cijenila njezinu toplinu. Posebno je ovim gubitkom pogođen njezin dugogodišnji suputnik Miloš Bojanić, čovjek koji Andriajanu poznaje od djetinjstva i s njom veže brojne uspomene.
- Njihovo ropstvo nije bilo kratko poznanstvo, već dugo druženje koje se razvilo tijekom godina i postalo gotovo svojevrsna obitelj. Miloše je informaciju o njenom odlasku teško primio. Njegove riječi, izrečene s tugom i nevjerojatnošću, sasvim sigurno pokazuju njihovu povezanost: isprepleteni smo s cijelom obitelji. Ova je jedinica posvećena duši i u njoj se nalazi iznimno društveno dijete. Tim je riječima opisao utjehu i zajedništvo koje su zajedno stvorili. Posebno je govorio o vezi između Andrijane i njegove supruge Branke, opisao koliko je njihova veza ozbiljna i važna.
Ljubav, poštovanje i zajednička podrška bili su prisutni tijekom njihovih životnih uspona i padova. Andrijana je bila osoba koja je svima uljepšala dan. Bojanić je rekla da će ga uvijek počastiti osmijehom i poštovanjem. Njezina skromnost i sposobnost da se iskreno posveti drugima činili su je jedinstvenom. Nije razlikovala pojedince – sve je pozdravljala jednim srcem. Ta ju je osobina posvetila krugu prijatelja, ali i pridobila širu publiku. Osim što je zračila toplinom, Andrijana je imala i duboku ljubav prema glazbi. Miloše se prisjetio trenutka kada mu je prišla bliže i ozbiljno rekla: “Čika Miloše, ja hoću baš da pjevam”.
Ovaj trenutak prikazuje mladu ženu sa snom, ambicijom i dubokom željom da ostavi svoj trag u polju umjetnosti. Miloše je prepoznao njenu vrijednost i namjeravao je biti njen zagovornik. Pristao ju je, ohrabrio i uvjerio da glazba nije samo profesija, već i dar koji treba njegovati. Govoreći o njezinoj privrženosti, primijetio je: “Vidio sam u njoj nepokolebljivu strast prema glazbi, viziju koja me tjera da zaplačem kad o njoj govorim. Svaka pjesma i melodija imale su za nju dublju poruku. Njezini postupci nisu bili samo izvođenje pjesama, već i utjelovljenje emocija, zbog čega je publika prepoznala njezinu autentičnost.
Uz Miloševu pomoć i sudjelovanje u glazbenim poduhvatima kao što je Rale, Andrijana je uspjela dokumentirati nekoliko pjesama i napraviti spot u njihovoj kući u Sremskoj Kamenici. Bili su to prvi koraci koji su je doveli do cilja u karijeri. Ta su iskustva dovela do ponosa, radosti i vjere da će jednog dana njezino ime biti zapisano među značajnim imenima glazbene industrije. Nažalost, sudbina joj je skrenula s puta prije nego što je uspjela ostvariti sve željene ciljeve. Kasna smrt Andrijane Lazić stvorila je prazninu koju je teško riječima objasniti.
Gubitak je tragičan za Miloša, njezinu obitelj i sve one koji su je obožavali, ali i za glazbenu sferu koja je ostala uskraćena za iznimnu mladu talentiranu ženu. Njezini pratitelji i prijatelji sugeriraju da bi nam njeno odsustvo trebalo usaditi lekciju o uzaludnosti života i važnosti prepoznavanja i pružanja utočišta mladim talentima dok su još s nama. U svojim mladim godinama Andrijana je imala jedinstvenu sposobnost povezivanja s ljudima kroz glazbu, ta je sposobnost dovela do buđenja osjećaja i inspiracije drugih. Ova iskra je dovela do toga da ima talent.
Unatoč tome što više nećemo imati priliku čuti njezin glas uživo, njezin duh i ljubav prema glazbi i dalje će biti prisutni kroz snimljeni materijal, priče onih koji su je poznavali te kroz vibracije klavira. Za obitelj Miloša Bojanića njeguje se spomen na Andrijanu. Njihova veza bila je izvrstan primjer prijateljstva koje nije bilo ograničeno lijepim susretima, već i zajedničkom borbom, vjerom u snove i podrškom. Njezina zakašnjela smrt za njih je nemjerljiv gubitak, ali nas također podsjeća na važnost njezine umjetnosti i ostavštine i treba je prenijeti dalje.
Andrijana Lazić ostat će zapamćena kao mlada žena koja je svoje srce posvetila glazbi, koja je svoju dušu ispunila ljubavlju i koja je svojom prisutnošću uljepšavala ljepotu svijeta. Njezina nas pripovijest upućuje na vrijednost trenutaka, važnost snova i sposobnost jednostavnog osmijeha i pjesme da promijene tijek tuđeg života.
