U danasnjem članku- donosimo priču o Emi, sekretarici koja je poslije iscrpljujućeg radnog dana tokom snažnog pljuska zamijenila privatni automobil za taksi. Nekoliko trenutaka nepažnje bilo je dovoljno da se nađe između Aleksa i Danijela Moretija, braće čija su imena u gradu izazivala strah.
Nakon dugog radnog dana Ema je naručila taksi i tokom snažnog večernjeg pljuska požurila prema crnom automobilu za koji je vjerovala da je došao po nju. Tek kada je provjerila aplikaciju, shvatila je da njen vozač čeka s druge strane ulice. Prije nego što je uspjela izaći, u vozilo su ušla braća Aleks i Danijel Moreti, uticajni poslovni ljudi o kojima su gradom kružile zastrašujuće priče.
Ema je te večeri na poslu ostala duže nego što je planirala. Radila je kao sekretarica u velikoj kompaniji, a obaveze su joj se često nastavljale i nakon završetka uobičajenog radnog vremena. Dok je završavala posljednje zadatke, poslovna zgrada gotovo se potpuno ispraznila.
Napolju je počelo snažno nevrijeme. Grmljavina je odjekivala između zgrada, a gusta kiša otežavala je pogled na drugu stranu ulice. Kada je Ema konačno ugasila računar, bilo je skoro deset sati navečer.
Željela je što prije stići kući, pa je preko aplikacije naručila taksi. Obukla je kaput, uzela torbu i krenula prema izlazu, ne želeći dodatno čekati u gotovo praznoj poslovnoj zgradi.
Kako je došlo do zabune?
Aplikacija je pokazivala da po Emu dolazi crni automobil. U istom trenutku se ispred zgrade zaustavilo drugo vozilo iste boje, a zbog jake kiše, umora i kasnog sata nije provjerila registarske oznake prije ulaska.
Pogrešnom vozaču odmah je rekla kućnu adresu
Nedaleko od glavnog ulaza stajao je skupocjeni crni automobil. Uvjerena da je riječ o vozilu koje je naručila, Ema je torbu podigla iznad glave i potrčala kroz kišu. Otvorila je zadnja vrata, sjela i izgovorila adresu na koju želi otići.
„— Dobro veče. Zelena ulica, broj dvadeset četiri — umorno je rekla, a da vozača nije ni pogledala.“
— Ema
Muškarac za volanom nije pokrenuo vozilo. Okrenuo se i preko retrovizora pogledao nepoznatu djevojku koja je sjela na zadnje sjedište. Upitao ju je da li je sigurna da treba biti upravo u tom automobilu.
Ema u početku nije prepoznala upozorenje u njegovom pitanju. Iscrpljena nakon dugog dana, odgovorila je da jeste i zamolila ga da vozi nešto brže jer je veoma umorna. Automobil je ipak ostao na mjestu.
Tek tada je ponovo pogledala telefon. Aplikacija je pokazivala da je taksi koji je naručila upravo stigao, ali s druge strane ulice. Ema je shvatila da je napravila grešku i spremala se izviniti vozaču i napustiti automobil.
Prije nego što je uspjela otvoriti vrata, ona su se gotovo istovremeno otvorila s obje strane zadnjeg sjedišta. Sa njene lijeve strane ušao je mladi plavokosi muškarac, dok se s druge pojavio visok tamnokosi čovjek u crnoj majici. Obojica su bila potpuno mokra od kiše.
Između nje su sjela braća Moreti
Dvojica muškaraca nisu pokazala naročito iznenađenje kada su ugledala Emu u automobilu. Ona je pogledala prvo jednog, zatim drugog, pokušavajući povezati poznata lica s imenima koja je ranije čula.
Ubrzo je prepoznala Aleksa i Danijela Moretija. Braća su važila za veoma uticajne ljude, a njihov poslovni sistem obuhvatao je građevinske kompanije, hotele, restorane i brojne skupocjene objekte. Ema je radila u jednoj od kompanija povezanih s njihovim poslovnim sistemom, pa joj njihova imena nisu bila nepoznata.
Međutim, o njima nije slušala samo u poslovnom kontekstu. Gradom su kružile zastrašujuće priče, posebno o starijem bratu Danijelu. Prema tim glasinama, nije praštao izdaju i mogao je pronaći čovjeka čak i kada bi se pokušao sakriti veoma daleko.
Trenutak u kojem je sve postalo ozbiljno
Ema je shvatila čiji je automobil tek nakon što su Aleks i Danijel Moreti sjeli pored nje. Više nije mogla jednostavno otvoriti vrata jer se jedan brat nalazio s njene lijeve, a drugi s desne strane.
Aleks, mlađi plavokosi brat, prvi je reagovao. Posmatrao je neočekivanu putnicu i upitao ko ju je ostavio u njihovom automobilu. Ema je odmah objasnila da je vozilo zamijenila za taksi i da želi izaći.
Pokušala je posegnuti prema vratima, ali Aleks se nije pomjerao. S druge strane sjedio je Danijel, pa je ostala između njih. Počela ih je moliti da je puste, uvjeravajući ih da ništa nije vidjela i da nikome neće govoriti o slučajnom susretu.
Danijel joj nije odmah odgovorio. Dugo ju je posmatrao, dok Ema nije mogla zaključiti šta namjerava. Nije znala zbog čega se automobil nalazio ispred njene poslovne zgrade, s kakvog su sastanka braća došla niti zašto njeno prisustvo nisu dočekala s većim iznenađenjem.
Jedna kratka naredba odvela ju je dalje od pravog taksija
Ema je u tom trenutku znala samo da je trebala sjediti u automobilu koji ju je čekao preko puta. Danijel je zatim skrenuo pogled prema vozaču i izgovorio kratku naredbu da krene.
Vozač ga je poslušao bez dodatnih pitanja. Crni automobil udaljio se od poslovne zgrade dok je napolju i dalje padala jaka kiša. Time je situacija prestala biti samo neprijatna zabuna, jer Ema više nije mogla izaći i preći ulicu do pravog taksija.
Nije razumjela zašto su je poveli sa sobom. Njeno prisustvo u vozilu bilo je posljedica greške, ali joj braća nisu objasnila zašto je nisu pustila da ode. Pitala ih je gdje je vode, ali odgovor nije dobila.
Aleks, Danijel i čovjek za volanom ostali su nijemi. Ema nije mogla procijeniti žele li je samo zastrašiti ili iza njihove odluke postoji ozbiljniji razlog. Nekoliko minuta ranije njeni jedini problemi bili su nevrijeme, umor i kasni završetak radnog dana.
Planirala je otići na Zelenu ulicu broj dvadeset četiri i završiti večer u vlastitom domu. Umjesto toga, sjedila je između dvojice muškaraca o kojima je ranije slušala zastrašujuće priče, dok se automobil kretao prema nepoznatom odredištu.
Izvorna priča prekida se upravo na tom mjestu. Ne otkriva kuda je vozilo krenulo, zbog čega su braća odlučila povesti Emu niti šta se dogodilo nakon njenog pitanja. Posljednji poznati trenutak ostaje vožnja kroz pljusak, dok njen pravi taksi čeka ispred zgrade iz koje je nekoliko minuta ranije izašla.
