Vrlo često se može čuti priča o krađi beba na našim prostorima i prema navodima roditelja u tome su učestvovali članovi medicinskog osoblja. Donosimo vam jednu takvu priču.
Mlađan je bio prvo dijete ukradeno iz Srbije, godinama kasnije saznao je tko su mu roditelji. Od svega što je smatrao točnim o svom osobnom životu, Mlađanu Radivojeviću ostao je samo datum rođenja. Ime je dobio po imenu i tituli ljudi koji mu, kao rezultat toga, nisu bili biološki roditelji. Četrdeset godina živio je s uvjerenjem da mu je majka tragično preminula kad se on rodio, te da se kao siroče udomio kod Verice i Miroslava, para koji se 14 godina nije uspio uspješno boriti za dijete. Sve je drugačije kada pojedinac odluči potražiti svoju dokumentaciju.
- Tada se počinje odmotavati misteriozno klupko: dvije matične knjige rođenih, ime majke kojeg nema ni u jednom dokumentu, šuškanje i blokada institucija, tri i pol godine istrage, 17 DNK testova i jedno čudo. Mladić konačno identificira svoje biološke roditelje koji su cijelo vrijeme živjeli otprilike 18 kilometara od njega. Kako svjedoči njegova rođena majka, primila je dijete u staji, pokriveno bolničkom plahtom. – U štali su mu dali bolničku plahtu. To je mjesto sveske. Donio sam ga u kuću. Nakon toga me pitaju hoću li da ga zadržim ili da ga promijenim, da uzmemo novi – kaže za emisiju “Una” Mlađanova usvojiteljica Verica.
Taj 3. mart 1981. za Milicu i Radišu Milojević trebao je biti lijep dan u životu. Međutim, postao je pakao koji je održavao svoju temperaturu više od četiri desetljeća. Milici Milojević, Mlađanovoj pravoj majci, rečeno je da joj je dijete umrlo. Tek 42 godine nakon toga shvatila je pravu istinu. Vjerovao sam da je još živ. Vjerovao sam da je moje dijete vjerojatno bilo uključeno u nešto drugo. Nije jednostavno. Koristiš ga 9 mjeseci, nakon toga ga nemaš, a dijete je i dalje živo, rekla je Milica Milojević za Prvu TV. Verica Radivojević i njen suprug godinama su se trudili da dobiju djecu.
Na kraju su se odlučili prihvatiti. – Djelatnici socijalne službe doveli su dijete u moju kuću. Da sam znao da je ukraden, ne bih ga uzeo. Javili su mi iz socijalne službe: “ako ne koristi, mogu promijeniti”. Bio sam nestrpljiv da ga uzmem. Bio je sitan i prljav. U bolnici nije bio baš zaštićen, ne znam gdje je bio. Stavili su mi lisice. Nemam za što biti kriv. Bili su svjesni svega. Moj punac je bio načelnik SUP-a. Imali su sva saznanja, ali su ih skrivali, mislili su da ih ne možemo locirati. Nisam ga kupila – izjavila je Verica.
Unatoč tome što je otkrio da je posvojen dok je bio u osnovnoj školi, tek je nakon vjenčanja počeo tražiti svoje biološke roditelje. No, niz paradoksa i spoznaja da je čak 90% dokumentacije lažno, navodi ga na potragu za dodatnim informacijama. U medijima je zabilježeno ime žene koja ne postoji. Predstavljena su dva različita prikaza podrijetla moga rođenja. Najprije se spominje mlada djevojka koja je pohađala školu, a potom još jedna žena. Odmah na početku istrage otkrivene su dvije matične knjige. Imena majke i oca, kojih nema, namjerno su ispisana na prvoj stranici, samo je ime majke dodano na drugoj stranici kao primjer “Eksploziv”.
Putem matične knjige utvrdio je da je upisan 10., au matičnim knjigama da je rođen 11. ožujka. To su bile samo neke od nerealnih stvari. Danas Mlađan uobičajeno posjećuje biološke roditelje. “Posjećujem ih dvaput tjedno”. Kada je tražio da mu vlasti objasne neobjašnjive dijelove, samo su mu zatvorena vrata. Kad ga je nazvao da upozna njegovu biološku obitelj, svjedočio je čovjeku koji je bio identičan njemu. – Sjetio sam se da su me nazvali i objasnili mi da su locirali moju pravu majku. Bili smo kod nje u kući, rekla mi je na ulazu: ‘Ma daj, Mićo’, rekao sam joj da nisam Mića i ništa mi nije bilo jasno, jer sam bio svjedok čovjeka koji mi je sličan, to je zapravo moj brat – ispričao je jednom prilikom Mlađan.
Urađena su čak tri DNK testa, samo 2021. godine potvrđeno je da je Milica Mlađanova majka. Kako je ranije izjavio, obožava obje svoje majke, a rođenu majku redovito posjećuje. Od tada Mlađan ima brata i sestru. Njegova biološka majka prepoznaje prozor kao mjesto gdje bi trebao izaći. Sjedim na stolici kraj prozora i promatram kad će se vratiti. Dijete moje… Svemogući Bog nam pomogao da nađemo jedni druge. Priznaje se da je izuzetno teško – rekla je jednom Milica.
