U vremenu kada se sve ubrzava – od saobraćaja do komunikacije – čak su i obroci postali „na brzinu“. U nasatvku donosimo više…
Ljudi sve češće jedu stojeći, za volanom, ispred kompjutera ili u pokretu, kao da je hrana samo gorivo koje se sipa u tijelo.
Ali prema riječima dr Majkla Mozlija, poznatog britanskog ljekara i autora brojnih knjiga o zdravlju,
upravo je ovakav odnos prema obrocima jedan od glavnih razloga zašto svijet bilježi sve veće stope gojaznosti i metaboličkih bolesti. Njegova poruka je jednostavna, a moćna: nije važno samo šta stavljamo na tanjir, već i koliko vremena dajemo sebi dok jedemo.
On naglašava da se, kada jedemo prebrzo, naše tijelo ne uspijeva prilagoditi ritmu. Potrebno je barem pola sata da hormoni iz probavnog sistema pošalju jasnu poruku mozgu da smo siti. Ako taj trenutak „preskočimo“ zbog brzine, u tijelo unosimo mnogo više hrane nego što je zaista potrebno. Rezultat se vidi na vagi, ali i u zdravlju srca, pankreasa i cjelokupnog metabolizma. Brzo jedenje je, kaže Mozli, nevidljiv saveznik viška kilograma i poremećenog šećera u krvi.
- Nauka je već dala potvrdu njegovim riječima. U studiji sprovedenoj 2018. godine, u kojoj je učestvovalo skoro 60.000 ljudi, otkriveno je da su oni koji jedu polako imali drastično manji rizik da postanu gojazni. Preciznije, njihova šansa za debljanje bila je 42% niža od onih koji obroke završavaju u nekoliko minuta. Još novija istraživanja, sprovedena 2023. godine u okviru Zoe Nutrition tima pod vođstvom profesora Tima Spectora, pokazala su dodatnu dimenziju: brzi obroci uzrokuju nagle skokove šećera u krvi, što s vremenom može dovesti do insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.
Kada se sve sagleda, poruka je jasna – tempo kojim jedemo je jednako važan kao i namirnice koje unosimo. Mozli zato apeluje da se hrana doživljava kao ritual, a ne samo obaveza.
- Da bi ljudima olakšao promjenu navika, ovaj britanski stručnjak nudi i praktične savjete. Preporučuje da se obroci uvijek konzumiraju za stolom i da se eliminišu distrakcije poput televizora i telefona. Na taj način postajemo prisutni u trenutku i obraćamo pažnju na ono što jedemo. Takođe, naglašava značaj pažljivog žvakanja – svaki zalogaj trebalo bi polako usitnjavati u ustima, jer time varenje postaje lakše, a osjećaj sitosti brže nastupa. Još jedan trik je pravljenje pauza: nakon svakog zalogaja uzeti gutljaj vode. Naizgled jednostavno, ali upravo takvi mali potezi čine veliku razliku.
Ovakvi savjeti nisu strani ni domaćem podneblju. Politika je u svojim zdravstvenim rubrikama više puta naglašavala kako je navika sporog jedenja bila karakteristična za starije generacije, kada su obroci trajali duže i kad je zajednički sto imao dublje značenje od samog jela. U tekstovima se podsjeća da se tradicionalna kultura objedovanja razlikuje od današnjeg „brzog života“ i da upravo u tome leži jedan od razloga zašto su ljudi ranije rjeđe patili od gojaznosti (izvor: Politika.rs).
- Sličnu poruku prenio je i Dnevni Avaz, pišući o navikama koje mogu smanjiti rizik od dijabetesa. U članku se ističe da upravo tempo obroka ima veliki uticaj na nivo šećera u krvi i da brza konzumacija hrane može biti jednako štetna kao i pogrešan izbor namirnica. Avaz navodi mišljenje nutricionista da bi se svako trebao podsjetiti na jednostavno pravilo: „Uspori i osluškuj svoje tijelo“ (izvor: Avaz.ba).
Da sporije jedenje ima i psihološku dimenziju, potvrdio je i N1 u svom prilogu o mindful eating tehnici. Novinari ovog portala prenose mišljenja stručnjaka da svjesno i sporo jedenje ne samo da utiče na kilograme, već i na mentalno zdravlje. „Hrana je tada prilika za smirenje, za vraćanje fokusa i za zahvalnost, a ne samo potreba,“ stoji u njihovom izvještaju (izvor: N1info.com).
- Ono što je posebno zanimljivo jeste da se rezultati usporavanja mogu osjetiti gotovo odmah. Ljudi koji pokušaju polako da jedu već nakon nekoliko dana primijete da im manje količine hrane pružaju istu sitost. Tako se prirodno smanjuje unos kalorija, bez dijeta i odricanja. Osim toga, probavni sistem radi efikasnije, smanjuje se nadutost, a energija tokom dana postaje stabilnija.
Naravno, izazovi postoje. U današnjem tempu teško je odvojiti pola sata za obrok. Ipak, stručnjaci savjetuju da se počne malim koracima: produžiti vrijeme doručka za pet minuta, ostaviti viljušku nakon svakog zalogaja, disati dublje prije nego što se krene s jelom. Ti mali rituali postepeno postaju navika, a navika prerasta u novi način života.
- Sve u svemu, sporiji tempo obroka ne treba posmatrati kao luksuz, već kao ulaganje u sopstveno zdravlje. On ne zahtijeva skupu hranu, dijete ili dodatke – traži samo svjesnost i strpljenje. Hrana tada postaje iskustvo, a ne teret.
Kada sljedeći put sjednete za sto, prisjetite se poruke dr Mozlija i brojnih stručnjaka: uživajte u zalogajima, žvaćite polako, pravite pauze i dozvolite svom tijelu da „čuje“ sitost. Male promjene u tempu mogu biti put ka dugoročnom zdravlju i boljem odnosu prema sebi.
Jer, kako kaže sam Mozli: „Jedite sporije i vidjećete kako vam život postaje lakši, zdraviji i smireniji.“
