Ovo je bila odluka koju je mlad bračni par donio, iako se nisu uklapali u društvene norme koje nalažu da roditeljstvo bude krajnji cilj svakog braka……
Kroz godine, njihov brak bio je ispunjen ljubavlju, međusobnim razumijevanjem, i zajedničkim interesima. Zamišljali su život bez djece, uživajući u svojoj slobodi i posvećenosti međusobnim projektima. Ali, naravno, nisu očekivali da će njihova odluka izazvati tako burne reakcije, posebno u njihovoj obitelji.
Odluka da ne žele djecu postala je predmet razgovora i nesuglasica, prvenstveno sa članovima obitelji koji su smatrali da će propustiti nešto “važnije” u životu. Najveći udarac stigao je od njezine majke, koja nije mogla da prihvati odluku svoje kćeri. Srdžba nije imala granica, a majka je izričito izjavila: “Ako mi ne uspijete dati unuke, nemojte očekivati da ćete dobiti bilo kakav dio mog nasljedstva. Planiram svu svoju imovinu ostaviti u dobrotvorne svrhe.”
- Ta rečenica odjeknula je u njihovim životima. U njeno srce sigurno je bilo duboko usađeno verovanje da su unuci jedini način da se veza između generacija nastavi, ali mladom paru to je izgledalo kao pritisak koji nisu želeli da podnesu. Iako su se trudili da održe odnos sa majkom, s vremenom su se distancirali od nje, shvatajući da im njezina podrška nije bila iskrena. Onda je, uz još nekoliko nesuglasica, situacija postala neizdrživa.
Ponekad, unatoč njihovim najboljim naporima da ostanu u kontaktu, njena majka je postepeno uzela sve više ulogu u njihovom životu, postajući skrbnik njihove kćeri, iako je par sve više povlačio granicu između njih. No, te godine su prošle, a par je nastavio sretno živjeti prema svojim željama, bez obzira na obiteljsku oporbu.
Tada je došao trenutak kada je njihov svijet ponovo bio zasut pitanjima. Petnaest godina kasnije, par je saznao da je majka iznenada preminula. Niko nije očekivao takav preokret, ali to je bio trenutak kada su shvatili da moraju da istraže naslijeđe koje je ostala iza nje. Iznenađeni, kada su otvorili njezinu oporuku, otkrili su da je cijelo naslijeđe bilo ostavljeno njihovoj kćeri, s napomenom da će ona postati jedini korisnik imovine kad navrši 18 godina.
Najviše ih je uznemirilo to što je njihova kćer bila potpuno svjesna ove oporuke, još od samog početka. Iako je majka imala svoje razloge, ovaj postupak izazvao je duboku emotivnu nelagodnost, jer su se osjećali potpuno izostavljeni iz svega. Činilo se da su nepravedno oduzeti iz nečega što su smatrali da im pripada, čak i ako su bili uvereni da je odnos s njihovom kćeri bio iskren i pun ljubavi.
Kroz bolnu introspekciju, par je morao da se pomiri sa stvarnošću – to je bio trenutak kada su shvatili da nikada nisu imali potpunu kontrolu nad svojom sudbinom. Iako su bili zadovoljni u svom životu bez djece, i dalje su bili pogođeni saznanjem da je nasljedstvo koje su smatrali svojim, izmaklo njihovim rukama.
- Iako su i dalje bili u dobrim odnosima s kćerkom, pitanje nasljedstva postalo je ključni trenutak u njihovom životu, koji ih je podstakao da razmisle o svojoj sudbini, obiteljskim normama i o tome što znači biti roditelj u očima drugih. Odluka da ne žele djecu možda ih je na kraju oslobodila nekih tereta, ali ih je istovremeno suočila s realnošću kako društvo i obitelj percipiraju njihove izbore. Na kraju, morali su da priznaju – život nije uvek onakav kakvim ga zamišljamo, a odluke koje činimo ponekad donose nepredvidive posljedice.
