Iako je izmijenio datum susreta s beogradskom publikom, Željko Samardžić nije promijenio svoje stavove, ni prema glazbi, ali ni prema životu. Njegova predanost umjetnosti i nepokolebljiva vjera u svoje principe ostali su nepromijenjeni. Ranije je izvodio pjesme povodom 8. marta, zbog čega ga obožavaju žene.Prije trideset godina, Željko Samardžić bio je u konkurenciji za predstavnika Jugoslavije na Eurosongu. Tada je bio pjevač u grupi i izgledao je potpuno drugačije u usporedbi s današnjim izgledom. Iako je već kao dječak uživao u glazbi, Željko Samardžić započeo je svoju karijeru kao ugostitelj i uživao u mirnom životu u svom rodnom Mostaru. Međutim, ratna zbivanja prisilila su ga da napusti svoj dom i krene u nepoznato, a nije ni sanjao da će nakon svih izazova doživjeti slavu i prosperitet. Željkovo djetinjstvo obilježeno je ljubavlju prema glazbi, iako ta ideja nije bila po volji njegovom ocu, strogoj figuri u porodici. S podrškom majke Nade, koja je sama prekrasno pjevala sevdalinke, Željko je slijedio svoje muzičke snove. Ipak, ozbiljnu muzičku karijeru započeo je tek nakon što je rat natjerao njegovu obitelj da napusti Mostar i preseli se u Beograd.
Rođen je 3. oktobra 1955. godine u Mostaru kao treće dijete u obitelji. Putujući zbog očevog posla po različitim gradovima, Željko je stekao raznovrsna iskustva koja su imala utjecaj na njegovu umjetničku evoluciju. Pamti i teške trenutke, poput batina koje je dobio od oca zbog odlaska na koncert Arsen Dedića dok je još bio u osnovnoj školi. Ipak, muzički talent koji je naslijedio od majke ostao je neizbrisiv dio njegova identiteta. “Kada se prisjetim svog života, ponekad se čini kao da gledam film koji se odvija izvan moje kontrole. Nikada nisam pokušavao predvidjeti svoj najveći životni uspjeh. Popularnost me jest promijenila, ali vjerujem da sam se promijenio na bolje. Ne mogu biti skroman kada je riječ o svojoj karijeri, ali obitelj i dom ispunjen ljubavlju su mi najveće bogatstvo. Zahvalan sam Bogu na svemu što mi je pružio, posebno na podršci Beograda i moje publike. Danas, gledajući unatrag, osjećam zadovoljstvo i sreću što sam imao priliku raditi ono što volim i što sam okružen ljubavlju svoje žene. Ja sam zaista sretan čovjek!”, rekao je Samardžić.
Prije rata, Željko je u Mostaru bio poznat kao talentirani pjevač zabavne glazbe koji je izvodio pjesme Kemala Montena. Sudjelovao je na festivalima poput “Vaš šlager sezone”, ali nije postigao vidljiv uspjeh, jer se više posvetio pjevanju lokalnog karaktera, podržavajući svoj omiljeni fudbalski tim “Velež” i vodeći vlastiti kafić u centru grada. Kao izbjeglica stiže u Beograd nakon izbijanja rata, gdje nastupa po diskotekama i kafanama. Tek kada je pozvan u elitni klub “Ambasador” kao vrsni kafanski zabavljač, uz pomoć snima svoj prvi album s Marinom Tucaković i Aleksandrom Radulovićem Futom. Na festivalu “Pjesma Mediterana” u Budvi osvaja nagradu za pjesmu “Sipajte još jedan viski”. Sa albumima “Sudbina” i “Sećanje na ljubav” postaje najpopularniji izvođač zabavne i pop glazbe, osvaja nagrade na festivalima poput “Sunčane skale”, “Budva”, “Zrenjanin”, te prestižne nagrade poput “Oskar popularnosti”, “Zlatni Melos” i titulu pjevača godine. U suradnji s menadžerom i kompozitorom Sašom Dragićem održava solističke koncerte u Centru “Sava”. Snimio je pjesme poput “Grlica”, “Sipajte, još jedan viski”, “Da me nije”, “Dobar dan tugo”, “Bože čuvaj tu ženu”, “Sećanje na ljubav”, “Imaš me u šaci”, “Sunca nikad ne vidjela ti”, “Šta se pjeva u kafani”, kao i izvrsne duete s Nedą Ukraden (“Samo je nebo iznad nas”) i Davorinom Popovićem (“Nema više ničega”). Kao komercijalna zvijezda pop glazbe, redovito održava turneje i ostaje popularan na prostorima bivše Jugoslavije. Skroman je i najviše uživa u odmoru sa svojom obitelji i tri kćeri. Na sarajevskom festivalu “Forte” osvaja nagradu za pjesmu “Još mogu da poludim” Saše Dragića, koja postaje hit 2001. godine. Njegov osmi album “Sentimentalni čovek” postaje album godine.
