Veliki broj domaćica ima za hobi uzgoj ukrasnih biljaka u svom domu a one koje imaju dvorište upravo sada sade svoje omiljeno svijeće. Postoje razni trikov kako da vaše biljke bujno cvjetaju a mi vam donosimo jedan koji je postao viralan na društvenim mrežama.
Danas ćemo predstaviti još jednu jednostavnu metodu za pomlađivanje uvelih sobnih biljaka. Ovo prirodno gnojivo obično se ne traži u području vrtlarstva, već u kontekstu hrane. To je, doista, zobena kaša. Otkrijte kako opskrbiti biljke osnovnim hranjivim tvarima koje su im potrebne i vratiti im ljepotu putem portala retete-usoare. Zobene pahuljice su bogate esencijalnim nutrijentima koji su vitalni za zdrav rast biljaka i poticanje plodnog cvjetanja. Među njima su kalij, magnezij, željezo, fosfor, kalcij i nekoliko drugih.
- Nadalje, ovo će gnojivo opskrbiti biljke odgovarajućom količinom dušika. Nakon što se podvrgne razgradnji mikroorganizmima tla, pretvara se u višestruko gnojivo. To objašnjava zašto mnogi pojedinci ne pripremaju zobene pahuljice samo za vlastitu prehranu kao sastavni dio hranjive prehrane, već i za dobrobit svojih sobnih biljaka ili vrtnog povrća. Potrebni sastojci: pola šalice zobenih pahuljica i 1 litra vode.
Način: Proces pripreme je vrlo jednostavan. Odmjerite pola šalice bilo koje vrste zobenih pahuljica, uključujući i ekonomičnije opcije. Prebacite sadržaj u drugu posudu. Molimo izmjerite i ulijte jednu litru vode. Ostavite ga da ne smeta najmanje trideset minuta. Nakon toga, potrudite se. Dobivenu tekućinu potrebno je razrijediti u omjeru 1:4. Cvijeće treba temeljito navodnjavati, dopirući do korijena. Ovo gnojivo omogućuje da se i najnježnije cvijeće počne oporavljati. Snažno cvjetaju i obilno cvjetaju.
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike zamršena je i raznolika, a oblikovala se kroz brojna stoljeća pod utjecajem različitih kultura, geografskih karakteristika i klimatskih uvjeta. Središnji dio prehrane diljem kontinenta je široka paleta hrane lokalnog porijekla, koja je duboko oblikovana jedinstvenim običajima i klimom određenih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, s primarnim prehrambenim fokusom na žitaricama kao što su kukuruz, proso i sirak. Ove se žitarice obično koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput kasave ili jamsa, dok se banku, koji se obično dobiva od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike mahunarke poput graha, kikirikija i slanutka, uz razne žitarice, imaju veliku važnost. Značajne razine proteina i vlakana prisutnih u mahunarkama čine ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima. Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, kao što je primjer juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu.
Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnijoj klimi pogodnoj za uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogat izbor svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer je tradicionalno kenijsko jelo “ugali”, koje se priprema od kukuruza i prati ga izbor povrća i mesa. Štoviše, prevladava svježe voće poput manga, ananasa i papaje, koje se često konzumira u cijelosti ili pretvoreno u sok. U sjevernoj Africi, povoljni klimatski i zemljišni uvjeti potiču cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna.
Srž domaće kuhinje predstavljaju jela kao što su couscous koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari i tagine, jelo koje se polako priprema u osebujnom loncu. Obično su uključeni ključni sastojci poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta doprinose bogatstvu okusa ovih kulinarskih kreacija. U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju raznolik niz izvora hrane koji doprinose regionalnoj kuhinji.
Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih posebnih regionalnih obilježja, fokus na prehrani u Africi daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju lokalnih sastojaka.
