Danas vam donosimo ispovijest jedne žene koju je razočarao onaj koji bi joj trebao biti najbliži i štititi je od svega atot je njen rođeni brat. Njena priča je privukla pažnju mnogih.
Narativ žene koja je godinama živjela daleko od svoje obitelji, odvojena, ali srcem još uvijek vezana za svoju zemlju, nosi teret tuge, razočaranja i izdaje koji samo obitelj može nanijeti. Prije osam godina udala se za njega i preselila u Ameriku, tamo je pokušala stvoriti novi život, ali nikada nije odustala od svojih korijena. Redovito je putovala kući – ovisno o okolnostima i financijama, možda je putovala svakih šest mjeseci ili više – i posvetila se pomaganju roditeljima.
- Ova odanost obitelji bila je način na koji je održavala vezu sa svojim korijenima. Nažalost, prethodna godina donijela je najveći gubitak. Rodila je oba roditelja u roku od nešto više od četiri mjeseca, a srcedrapajuća spoznaja da neće moći prisustvovati majčinu sprovodu imala je neizbrisiv učinak na nju. A kad je razmislila o najgorem mogućem ishodu za nju, dogodila se stroža kaznena mjera – od vlastitog brata. Kako objašnjava, njezino ime nije bilo u oporuci. Svu imovinu u obitelji, uključujući novac, zemlju, šume i kuće, prepisala je na vlastitog brata.
Na primjer, minimalno 1 četvorni metar zemlje bi na nju imao barem emocionalni utjecaj, ne bi imala kamo otići. Ostavljena je bez prebivališta, bez mjesta pripadanja i bez prava na ostavštinu koju je izgradila svojom odsutnošću i posvećenošću. U ovakvim slučajevima, kada ima previše emocija, a premalo pravde, postavlja se pitanje koliko često dijaspora doživljava slične priče?
Centar za istraživanje javnih politika Srbije proveo je istraživanje koje pokazuje da čak 38% iseljenika koji imaju imovinu u matičnoj zemlji ima problema s vlasništvom nad imovinom, nasljeđivanjem ili raspodjelom imovine, a ti problemi su posebno prisutni među iseljenicima koji su daleko od kuće i ne mogu izravno prisustvovati pravnim procesima. Ono što ovaj narativ čini još mučnijim je percepcija da to nije bila njihova odluka. Vjeruje da je njezin brat sudjelovao u odluci da se sve prepusti njegovim sposobnim rukama. Je li to postignuto prijevarom? Nasiljem?
Ili možda u slučajevima bolesti ili roditeljske slabosti? Još je sve u sivoj zoni nejasnoća, ali emocionalni ožiljci su i dalje vidljivi. Netko koga je cijenila i dijelila s njom tijekom djetinjstva sada joj je nepoznanica. Neprijatelj, barem. Ovakve situacije žalosno su uobičajene u našem društvu. Nasljedstvo često razbija obitelji, ostavlja otvorene rane koje se ne zacjeljuju i stvaraju jazove koji se ne mogu premostiti među najbližim članovima obitelji. Kako navodi banjalučki odvjetnik, u obiteljskim sporovima oko nasljedstva obično nije fokus na samoj imovini, već na osjećaju sramote i nepravde.
Kazališna vrijednost materijala često je jedina briga – najveća je bol kada se osoba izbriše iz obiteljskog portreta. Za ovu ženu povratak u rodni kraj sada kao da nema nikakvu ljekovitu vrijednost. Više ne zna što da radi, ni gdje da spava, ni što da kaže. Njezin brat, koji je jedini preostali krvni srodnik, pokazao je da krv nije nužno posvećena odanosti. A vlasništvo, koje je trebalo promicati sklad i stvarati sigurnost, postalo je izvor nesloge. U boli i očaju donosi tešku odluku: možda se neće vratiti. Osjećaj napuštenosti, bez prostora za raširiti pokrivač, utjelovljenje je izgubljenog doma.
Dom nije samo prebivalište, već i osjećaj ugode, sigurnosti i ljubavi. Kada se to izgubi, osoba postaje stranac u mjestu u kojem je rođena. Ova pripovijest, koja je osobna, mnogima služi kao pandan. Ogledalo u kojem se ogleda brutalna istina o ljubavi, povijesti i neuspjehu, ali i tiha molba za pravdu. Kako objašnjava sociologinja Ivana Čolović iz Sarajeva, dijaspora često vjeruje da će ih kod kuće čekati isti svijet koji su ostavili. Nažalost, kada se vrate, shvaćaju da su zaboravljeni, a često i iskorištavani.
Ostaje joj Amerika, daleka i tiha zemlja, ali sada jedino mjesto koje prepoznaje. Sada joj nedostaje kutak na Balkanu. Mnogi ljudi pokušavaju doći do Europe ili Amerike, ali ona se želi vratiti, barem na simboličan način, ali nema druge destinacije na koju bi mogla otići. Kad doma nema na karti, jedino što ostaje je prazan prostor i gorak okus izdaje.
