Pjevačica Jelena Karleuša je poznata po svom britkom jeziku i po tome da uviejk iznosi svoje mišljenje o svemu i svakome bez imalo pardona. Rezultat toga je da ima malo prijatelja na estradnoj sceni a sa mnogim kolegama sa kojima je bila u dobrim odnosima danas ne komunicira.
Ne tako davno Jelenu Karleušu i Sašu Popovića veže blizak odnos, a u živom sjećanju ostaje JK koja je izazvala veliku pometnju kao članica žirija u izboru “Zvezde Granda”. Saša i njegova supruga Suzana Jovanović imali su privilegiju ljetovati u Hrvatskoj s voljenom pjevačicom. U 2019. godini, usred šarmantnog grada Opatije, dijelile su se ugodne večeri ispunjene melodijama i veseljem.
Cijenjeni nekadašnji frontmen “Slatkog Grehe” vještim sviranjem klavira veselo je zabavio Jelenine kćerke, Atinu i Niki. No, pita se jesu li ta ugodna druženja ostala daleka sjećanja ili je sadašnja nesloga tek privremena. Uostalom, što Suzana ima za reći?
Supruga Saša u intervjuu je iznijela svoje mišljenje o najnovijim Jeleninim albumima, ne izražavajući ništa osim divljenja i pohvala. Nakon što sam poslušao “Alfu”, moram priznati da meni osobno ne odgovara, ali “Omega” je napredak i posebno uživam u iskrenosti pjesme “Abu Dabi” – talent pjevačice blista.
- Na pitanje žudi li za društvom svog kolege, odgovorila je: Nakon Jeleninog odlaska iz “Granda” naše putanje su se jednostavno razdvojile. Sasvim je prirodno da što ste tješnje povezani s nekim, vaše društvene interakcije postaju veće.
Sa svojim brojnim obvezama uključujući obitelj, promocije, albume i koncerte, Jelena je trenutno nevjerojatno okupirana. Međutim, nalazimo se okupljeni unutar ove zajedničke sfere. Iako nas je život razdvojio, svatko zauzimajući svoj prostor, još uvijek joj od srca želim najveću sreću i uspjeh.
Suzana Jovanović, rođena 1969. u Beogradu, djetinjstvo je provela u selu Ralja kod Smedereva. Odgajali su je otac, električar i majstor u Željezari “Sartid”, i majka domaćica. Unatoč tome što je jedinac, Suzana nije bila razmažena, već nestašna. Uživala je u druženju s dečkima, utrkama, nogometu i “između dvije vatre” te, naravno, u igranju klikera.
U intervjuu je spomenula svoju strogu majku, koja je nije sputavala u ostvarenju svojih ciljeva. Sramežljivost nije spriječila njezin natjecateljski duh, jer je uvijek znala što želi, a što ne voli. Međutim, to je ponekad dovodilo do ozljeda, ožiljaka i iščašenja zbog njezinih nestašluka.
Prva četiri razreda osnovne škole pohađala je u Ralji, a školovanje je nastavila u Radincu od petog do osmog razreda. Tijekom cijele osnovne škole bila je uspješna u školovanju i sudjelovala je u školskom zboru. Profesor Predrag njezin je talent otkrio tijekom priprema za školsku priredbu.
Dok je zajedno s vršnjacima uvježbavala pjesmu, Suzanin moćan glas istaknuo se zbog čega ju je profesorica imenovala za solisticu. Unatoč uživanju u pjevanju, njezina je sramežljivost ovu ulogu činila posebno izazovnom. Međutim, kako je otkrila svoje znanje o narodnim pjesmama, počela je sudjelovati na lokalnim glazbenim natjecanjima.
S 15 godina prvi put je imala priliku pjevati na svadbi za svoje susjede. Uz pratnju orkestra izvela je nekoliko pjesama i dobila izdašnu napojnicu. Ovo joj je iskustvo otkrilo potencijal za uspješnu pjevačku karijeru. Usklađivanje srednje škole sa strašću prema pjevanju pokazalo se izazovom, jer su neki profesori imali razumijevanja, a drugi nisu. Zbog toga je nakon dvije godine odlučila uzeti stanku. Na kraju je završila vanrednu trgovačku školu u Požarevcu.
