Kako ljudi stare njihov organizam polako otkazuje neke svoje funkcije. Tako smo u poznijim godinama na primjer manje pokretljiviji i imamo manje snage i energije. Tada je moguće da dođe i do demencije.
Pokretanje određenih problema može biti signalizirano promjenama u moždanoj aktivnosti. Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti identificirali su dob kao glavnu odrednicu za poteškoće povezane s pamćenjem. Demencija je stanje koje češće pogađa žene nego muškarce. Važno je prepoznati znakove i simptome demencije, osobito za žene koje su podložnije razvoju bolesti.
- Prepoznavanje ovih pokazatelja može dovesti do rane intervencije i liječenja, čime se u konačnici poboljšava kvaliteta života. Jessica Caldwell, neuropsihologinja i ravnateljica Centra za prevenciju Alzheimerove bolesti na klinici Cleveland, otkriva neočekivanu vezu između depresije i demencije, naglašavajući važnost bavljenja mentalnim zdravljem kao faktorom rizika.
Početni pokazatelj demencije Tvrdnja dr. Caldwella potkrijepljena je nedavnim istraživanjima. Studija objavljena u “The Journal of Neuropsychiatry” 2023. pruža dokaze koji podupiru ovu tvrdnju. Prema studiji, gotovo 9% novodijagnosticiranih slučajeva demencije i približno 11% osoba kojima je dijagnosticirana Alzheimerova bolest može se pripisati depresiji. Prema dr. Caldwellu, depresija koja se doživljava u starijoj dobi razlikuje se od depresije s kojom se čovjek može susresti ranije u životu.
Ovaj poseban oblik depresije pojavljuje se tijekom kasnijih godina i služi kao pokazatelj da mozak prolazi kroz transformaciju ili kao prekursor budućim promjenama u mozgu, istaknula je. U starijoj populaciji znakovi depresije obuhvaćaju poremećaje u obrascima spavanja i opću nezainteresiranost za gotovo sve aktivnosti. Ovi simptomi moraju trajati veći dio dana, svaki dan, najmanje dva tjedna. Osim toga, oštećenje sluha predstavlja potencijalni faktor rizika za razvoj demencije.
Drugi pokazatelji demencije uključuju pad pamćenja, iskrivljen osjećaj za vrijeme, jednostranu tjelesnu slabost, nagli kognitivni poremećaj i promjene u vidu. Demencije ponajprije pogađaju stariju populaciju, a budući da se te osobe u pravilu ne bave radnim i intelektualnim aktivnostima, rani znakovi bolesti često ostaju nezamijećeni. Osoba koja je bolesna vjerojatno neće prepoznati ili priznati svoja rastuća ograničenja.
Nadalje, društvo je sklono pripisati zaboravnost kod starijih benignih uzroka, što dovodi do pogrešnog uvjerenja da su kognitivni pad i povećano oslanjanje na druge prirodni ishodi starenja. Kao rezultat toga, pojedinci traže liječničku pomoć (ili ih dovode liječniku) tek kada počnu pokazivati poremećaje u ponašanju, agresivnost, sklonost lutanju ili noćni nemir. Kako globalno stanovništvo nastavlja da stari, prevalencija pojedinaca pogođenih demencijom brzo eskalira, dosežući razine koje se mogu klasificirati kao epidemije.
Dob je primarni čimbenik rizika, a s produljenjem životnog vijeka očekuje se da će broj oboljelih i dalje rasti. Unatoč nepostojanju konačnog lijeka za većinu slučajeva demencije, postoje razlozi za oprezni optimizam. U razvijenim zemljama zabilježen je pad učestalosti demencije, iako je točan uzrok tog pada i dalje nejasan. Vjeruje se da su poboljšanje životnog standarda, učinkovito upravljanje čimbenicima rizika, više razine obrazovanja i izloženost stimulativnom okruženju vodeći čimbenici koji doprinose ovom ohrabrujućem trendu.
Često se zanemaruje značaj prekomjerne konzumacije alkohola kao potencijalnog uzroka demencije. Iako je Alzheimerova bolest najčešći i najpriznatiji oblik demencije, ona nije jedini tip. Oštećenje kognitivnih funkcija također može nastati zbog stanja koja utječu na krvne žile u mozgu ili kao posljedica traumatskih ozljeda mozga. Međutim, sada je općepriznato da je većina slučajeva demencije multifaktorijalna, uključujući kombinaciju cerebrovaskularne bolesti i Alzheimerove bolesti.
Većina demencija, uključujući Alzheimerovu bolest, slijedi sporu i neumoljivu putanju zbog progresivnog pogoršanja funkcije mozga. Dok točan proces kojim se moždane stanice oštećuju kod Alzheimerove bolesti nije u potpunosti shvaćen, među znanstvenicima postoji opći konsenzus da nakupljanje abnormalnih proteina (beta-amiloidnih plakova i tau čvorova) unutar i oko živčanih stanica igra značajnu ulogu. Nažalost, usprkos značajnim ulaganjima i optimizmu, lijekovi namijenjeni uklanjanju ovih patoloških nakupina proteina iz mozga pokazali su se neučinkovitima.
