Nevjerovatna priča iz Francuske j eobišla cijeli svijet a radi se o dječaku koji je iako ima samo devet godina živio potpuno sam dvije godine i uvijek je bio i uredan i dobar u školi.
Proteklih mjeseci globalna zajednica ostala je zatečena pričom o hrabrom mladiću iz Francuske koji je izdržao dvije godine u potpunoj izolaciji bez podrške odraslih skrbnika. Između 2020. i 2022. godine dječak, u dobi od 9 do 11 godina, napustio je majčino prebivalište i živio samostalno. Ovaj narativ ne samo da je odjeknuo među pojedincima diljem svijeta, već je i potaknuo pitanja o tome kako je bilo moguće da nitko od odraslih ne prepozna strašne uvjete u kojima je dječak živio, unatoč njegovom redovnom pohađanju škole i odsutnosti bilo kakvih očitih problema u ponašanju.
- Najzačudniji aspekt narativa je potpuni nedostatak svijesti među onima koji ga okružuju – njegovom školom, susjedima, pa čak i strancima koji prolaze – o bilo kakvim nepravilnostima. Dječak pokazuje izvrstan školski uspjeh, redovito pohađa školu i ispunjava sve svoje obveze. Njegovo mirno, tiho i poslušno držanje stvara dojam idealnog djeteta. Kao rezultat toga, nije bilo sumnje u njegovu ljudskost, niti je bilo ikakvih naznaka da nešto nije u redu.
Susjed, koji je povremeno donosio hranu, prepoznao je njegovu samoću, ali nije razmišljao o tome kako dijete tako nježne dobi uopće može živjeti samo. Dječakova prehrana bila je oskudna, prvenstveno od keksa i konzerviranih proizvoda. Povremeno bi se odvažio na susjedov balkon nabrati rajčice, što je pružalo prolazan osjećaj sitosti. Njegov dom nije imao ni grijanje ni struju. Kako bi se zaštitio od hladnoće, bio je prisiljen spavati ispod tri popluna, dok su osnovne ljudske potrebe – poput ljubavi, zaštite i osnovne njege – bile potpuno zanemarene.
Posljedično, njegova egzistencija se pretvorila u bespoštednu borbu za opstanak u uvjetima koji su krajnje neprimjereni odgoju djeteta. Značajan doprinos ovoj uznemirujućoj situaciji je dječakova majka. Unatoč punom skrbništvu, odlučila ga je napustiti i živjeti u obližnjem gradu. 39-godišnja žena pokazala je nedostatak odgovornosti za svoju djecu, ne pružajući emocionalnu podršku, ljubav, pa čak ni osnovne potrepštine. Iako ga je sporadično posjećivala, nije poduzela nikakve mjere kako bi zajamčila njegovu sigurnost i stabilnost.
Susjedi su prijavili slučajeve verbalnog zlostavljanja djeteta, pogoršavajući njegovo ionako neizvjesno stanje. Osim toga, dječakov je otac nestao iz njegova života nakon razvoda i nikada nije pronađen, što je dodatno otežalo njegove izazovne okolnosti. Unatoč dječakovim nastojanjima da prikrije svoju patnju, susjedi su primijetili njegovo uporno povlačenje i sporadične promjene ponašanja. Zabrinuti za njegovu dobrobit, odmah su se za pomoć obratili policiji koja je stigla bez odlaganja.
Nakon što su ušli u njegov stan, vlasti su se susrele sa zapanjujućim prizorom – bio je bez namještaja, bez hrane, odjeće za odrasle i bilo kakvih naznaka prisutnosti druge osobe. Ovaj čvrsti dokaz nedvosmisleno je pokazao da je dječak bio napušten i da nije imao odgovarajuću skrb. Uslijedio je naknadni odgovor nadležnih i sudski postupak. Nakon otkrivanja slučaja, majka dječaka trenutno je pod istragom. Unatoč njezinim pokušajima da ustvrdi da ne snosi nikakvu odgovornost za okolnosti u kojima se nalazi njezin sin, dokazi su uvelike proturječili njezinim tvrdnjama.
Bilo je nemoguće da ostane nesvjesna nevolje s kojom se susreće njezino dijete. Sud je donio odluku kojom je majku osudio na 18 mjeseci zatvora, pri čemu mora prvih šest mjeseci nositi elektroničku narukvicu. Iako ova presuda malo ispravlja značajnu štetu koju je nanijela njezinim zanemarivanjem i ravnodušnošću prema sinu, ona služi kao simbolična gesta usmjerena na postizanje pravde za dječaka. Nakon preseljenja u udomiteljski dom, život dječaka doživio je značajne transformacije. Unatoč iskazanoj nevjerojatnoj hrabrosti tijekom izazovnih godina, emocionalna trauma koju je pretrpio bila je znatna.
Njegova nova obitelj nudila mu je i sigurnost i privrženost, dopuštajući mu da napreduje; međutim, veza s majkom postala je nepovratno narušena. Sada kao tinejdžer, dječak odbija svaki oblik komunikacije sa svojom majkom koja ga je dovela u nesretnu situaciju. Ova pripovijest služi kao dirljiv podsjetnik na kritičnu potrebu za razmatranjem i oprezom u pogledu djece, bez obzira na njihov vanjski izgled kao “dobre” i “normalne”.
Brojna djeca posjeduju sposobnost prikriti svoje probleme iza pohvalnih ocjena i ponašanja, a sve dok trpe emocionalnu i fizičku patnju koja proizlazi iz zanemarivanja. Ovo služi kao poruka upozorenja za sve – budite pažljivi prema djeci, prepoznajte pokazatelje nevolje i brzo reagirajte. Svako dijete zaslužuje ljubav, pažnju i osjećaj sigurnosti te je imperativ prisutnost odgovornih odraslih osoba koje će osigurati da nijedno dijete ne doživi osjećaj izolacije.
