Danas se prisjećamo pjevača Delče koji je preminuo od opake bolesti. Dok je bio bolestan krio je od svojih roditelja da ide na hemoterapije jer nije želio da se brinu i govorio im je da poslovno putuje.
Njegovo pripovijedanje izvrstan je primjer snage duha da svlada i najteže životne prepreke, a da pritom zadrži važnost podrške i povjerenja u trenucima patnje. Milana Delčića Delču proslavio je vječni osmijeh i prepoznatljiv izgled, no malo tko je znao da se bori s leukemijom, teškim oblikom raka koji zahvaća krv. Ovu bolest krio je od najbližih prijatelja, uključujući i majku Dušanku, koja je već imala problema sa srcem. Njegova odluka da ne dijeli ovu patnju sa svojom obitelji bila je uzrokovana željom da izbjegne dodatnu bol i iritaciju za njih. Umjesto da prizna svoju bolest, često bi tvrdio da je na “mjesečnom putovanju”, dok je zapravo bio u bolnici radi zračenja.
- Otac je ranije objasnio koliko je teško bilo saznati za njegovu bolest i količinu patnje koju je Milan proživljavao u tišini. Majka je morala na operaciju srca, zbog čega nije mogla sudjelovati u dodatnom stresu. Pokušavao je prikriti svoju bolest od najbližih prijatelja, Milan se pokušavao pozabaviti svojom situacijom i svojom sudbinom ne želeći ugroziti njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Unatoč gotovo desetogodišnjem trajanju bolesti, želja za životom i glazbom bili su prisutni u njegovoj oporuci do posljednjih dana. Milan Delčić je najpoznatiji kao Delča, ali je bio i pjevač.
Rođen u Pirotu, mladost je proveo u Kruševcu, a zatim se preselio u Beograd, gde je završio školovanje. Krajem sedamdesetih godina druge polovice stoljeća posvetio se glazbi i s prijateljima osnovao bend pod nazivom “Furije furiozno furaju”. Ova skladba je s vremenom postala “Prolog za veliki čao”, a 1980. godine grupa je dobila ime “UŠkripac”, čime je izazvala veliku pozornost. Tijekom devedesetih Delca nastavlja solo karijeru i izdaje nekoliko albuma. To je potvrdilo njegovu važnost za glazbu.
Uz glazbu, Delca je ostvario i karijeru dramaturga, autora kazališnih komada i televizijskog voditelja. Drugi oblici kreativnosti također su bili uključeni u njegova glazbena nastojanja. Jedan od zapaženih trenutaka u njegovom životu bilo je sudjelovanje na samostalnoj izložbi fotografija pod nazivom “Manhattan iz Brooklyna” 2010. godine. Na toj je izložbi izložio 9 fotografija koje su prikazivale njegovu osobnu percepciju Manhattana tijekom kišnih i oblačnih večeri, čime je publici putem svog fotoaparata pružio drugačiji pogled na slavni grad. Leukemija, bolest s kojom se bore u Milanu, klasificira se kao rak krvi.
Simptomi ove bolesti često su dvosmisleni, ali mogu uključivati značajan gubitak težine, bolove u kostima i zglobovima, umor koji ne prestaje, probleme s disanjem, vrućicu, ponavljajuće infekcije i modrice ili nepredvidiva krvarenja. Pacijenti s leukemijom mogu osjećati svrbež bez razloga, noću se znojiti i imati kvržice na vratu, preponama, trbuhu ili glavi. Ovi se simptomi često zanemaruju ili pripisuju drugim, manje ozbiljnim stanjima, zbog čega se bolest u početku ne otkrije. Delkin izbor da zataji svoju bolest od javnosti i svojih najmilijih pokazuje koliko je psihički teret često veći od same fizičke boli.
Njegova predanost glazbi i umjetnosti, kada se trebao usredotočiti na svoje zdravlje, pokazuje njegovu nevjerojatnu moć i strast prema onome što je postigao. Unatoč bolesti, nije dopustio da ga stanje definira, već se nastavio izražavati kroz umjetnost i održavati odnose s kolegama. Njegova priča, iako obavijena tugom, ima i poruku o vrijednosti iskrenosti i podrške u teškim životnim trenucima. Izbjegavanje bolesti može dodatno zakomplicirati proces suočavanja, dok otvorena komunikacija s obitelji i prijateljima može pružiti emocionalnu podršku i praktičnu pomoć.
Milan Delčić Delča ostavio je neizbrisiv trag na muzičkoj sceni Srbije, ali i u srcima onih koji su ga poznavali. Čak i nakon što je prošlo više od desetljeća od njegove smrti, sjećanje na njegov talent, hrabrost i ljubav prema životu još uvijek je živo. Njegov tihi sukob s leukemijom pokazuje da iza svakog osmijeha stoji priča koju ne shvaćamo, a da je humanost i pomoć drugih najblagotvorniji lijek u teškim trenucima. Upravo ta odvažnost i predanost umjetnosti i čovječanstvu definiraju život i rad Milana i inspiriraju nas da budemo predaniji svojoj umjetnosti i ljudima više nego jedni drugima.
