Ponovo se oženio u godinama kada je mislio da je najteži dio života iza njega…..
Njegova kćerka je tada imala petnaest godina i već je nosila u sebi gorčinu razvoda koji nikada nije do kraja razumjela. On je vjerovao da ima pravo na novu sreću, na mir i toplinu koju je godinama tražio, ali nije slutio koliko će ga ta odluka koštati.
Sve je puklo onog dana kada mu je rekla rečenicu koju nikada neće zaboraviti. Bez vike, bez suza, hladno i odlučno mu je poručila da mora birati – ili ona ili nova žena.
U tom trenutku, mislio je da je to samo tinejdžerski bunt, prolazna faza koja će se s vremenom smiriti. Nije znao da je to početak dugog i bolnog razdvajanja.
- Kako su godine prolazile, odnos s kćerkom postajao je sve gori. Svaki pokušaj razgovora završavao bi svađom, a svaka poruka ostajala bez odgovora. Kada je njegova supruga ostala trudna, nadao se da će to omekšati njeno srce, ali desilo se suprotno. Njena ljutnja prerasla je u otvoreno neprijateljstvo. Jednom prilikom je čak zaprijetila da će nauditi sebi, ali i nerođenom djetetu njegove žene. Tada je shvatio da mora povući crtu.
Sa teškim srcem odlučio je da drži kćerku na distanci, uvjeren da će vrijeme donijeti razumijevanje. Govorio je sebi da je to privremeno, da će se jednog dana vratiti, da će shvatiti da je nikada nije prestao voljeti. Ali godine su prolazile, a tišina je postajala sve glasnija.
- Saznao je da je postala majka tek preko drugih ljudi. Nije ga nazvala, nije mu poslala poruku. Postao je djed, a da nikada nije vidio unuka. Ta spoznaja ga je slomila više nego sve prethodne svađe. Svake noći je zamišljao dječaka, pitao se liči li na njega, ima li njegove oči ili osmijeh. Pokušavao je ponovo da se javi, ali vrata su ostajala zatvorena.
Prošlo je sedam godina. Sedam dugih godina bez ijednog susreta, bez zagrljaja, bez riječi. A onda, iznenada, stigla je poruka. Kratka, suha, ali dovoljna da mu srce zatreperi. Pristala je da vidi unuka. Samo jedan dan. Bez pitanja, bez objašnjenja.
Taj dan pamtit će dok je živ. Kada je dječak ušao u njegov stan, svijet je na trenutak stao. Mali, radoznao, sa pogledom punim života. Smijao se, postavljao pitanja, igrao se kao da su se oduvijek poznavali. U tim satima, zaboravio je na sve propuštene godine. Bio je samo djed, sretan i zahvalan.
- Dok je kćerka bila na poslu, on je proveo dan sa unukom, trudeći se da mu pruži sve ono što nije mogao svojoj kćerki. Smijeh, strpljenje, toplinu. Kada je dječak otišao, ostao je sam u stanu, ali ispunjen nadom. Mislio je da je to početak nečeg novog, da se ledeni zid konačno topi.
Ali kada se uveče vratio kući, dočekao ga je prizor koji ga je ostavio bez daha. Vrata su bila otvorena, a u stanu – praznina. Njegova supruga i dijete nisu bili tu. Na stolu je stajala poruka, kratka i bolna. Pisalo je da više ne može živjeti u strahu, da je kćerka ponovo prijetila i da je odlučila da ode kako bi zaštitila dijete.
- Tada je shvatio da su ga odluke iz prošlosti stigle. Izgubio je sve – kćerku, unuka i porodicu koju je pokušao sačuvati. Ostao je sam, sa uspomenama i pitanjima bez odgovora. Pita se da li je ikada postojao pravi izbor ili su svi putevi vodili ka ovom trenutku.
Ovo je njegova ispovijest. Priča o ljubavi, greškama i cijeni koju ponekad plaćamo kada mislimo da možemo imati sve.
