On je bez sumnje bio najomiljeniji voditelj u Jugoslaviji. Godine 2005. svijet se oprostio od Milovana Ilića Minimaksa, izuzetnog pojedinca zaslužnog za rast brojnih uglednih ličnosti čija imena odzvanjaju i danas. Njegova ostavština obuhvaća golemu zbirku intervjua, aforizama i šaljivih anegdota. Ne samo da je njegov život bio obilježen izvanrednim iskustvima, već je njegov pristup i osobnom životu i njegovim emisijama karakterizirao jasan nedostatak konvencionalnosti.
Milovan Ilić Minimaks, poznat po svojoj karizmi, oštroumnosti i britkom intelektu, autor je impresivne zbirke od sedam knjiga prepunih aforizama, uz dvije knjige poezije. Rođen 1938. godine u Lipnici, mjestu kraj Kragujevca, mjesto rođenja ima značaj u njegovoj životnoj priči. Godine 1957. stigao je u Beograd s namjerom da upiše studij prava. Nakon što je isprva objavljivao humoreske u “Politici”, vrlo brzo prelazi u satirični list “Jež” i 1967. pokreće vlastitu radio emisiju “Minimax”, koja je težila pronaći ravnotežu između minimuma govora i maksimuma glazbe. Serija mu je dodijelila njegov poznati nadimak, dovodeći i njega i seriju do neviđene slave u roku od samo mjesec dana. U uvodnim trenucima predstave, stalno bi se obraćao svojoj publici s “Dragi moji i dragi moji”, a oprostio bi se s jednostavnim, ali definitivnim “Zbogom, nema više.” U to se doba smatralo prilično odvažnim da koristi neformalno “ti” u razgovoru sa svojim gostima. Puštajući glazbu koja je bila i privlačna i tržišno vrijedna, osvojio je publiku svojim nastupom. Unatoč golemom uspjehu, program je iznenada prekinut nakon petogodišnjeg izvođenja, odbačen kao obično smeće i bezveze. Ne pokolebavši se, Milovan je brzo pokrenuo novu emisiju koja se emitira svake nedjelje u podne. Ovaj kultni program, poznat kao “Tup-tup”, trajao je impresivne 22 godine. Zapanjujuće, i to je naglo zaustavljeno, bez ikakvog razloga.
Prema njegovoj tvrdnji, smatrao je da se njegov život može sažeti u sedam sati ili sedam minuta, ističući njegovu uzbudljivost i zanimljivost unatoč izostanku značajnijih događaja. Kao pionir u području nekonvencionalnog prezentiranja, bio je poznat po tome što je uz tradicionalne najave ugradio humor, duhovitost i zarazne melodije. Međutim, u svojoj srži, ostao je pisac, vođen svojim prirodnim talentom za pripovijedanje. Nakon razvoda njegovih roditelja, njegova majka ponovno je pronašla ljubav i ponovno se udala, što je navelo njegovog očuha da donese suosjećajnu odluku da usvoji napuštenu djevojčicu iz niške bolnice.
Kemal Monteno i Arsen Dedić uložili su velike napore kako bi mu osigurali liječničku pomoć u Padovi kada se razbolio, pokazujući blisku vezu s njim i njegovim kolegama. Unatoč tome, njegove osobne interakcije sa slavnim osobama uvijek su bile napete. Minimaks je naglasio kako se ne sjeća da je u njegovu kuću kročio neki pjevač ili sudionik showa, jer čvrsto vjeruje u razliku između posla i osobne privatnosti. Lepa Brena je nadimak dobila po Minimaxu jer je u mladosti započela obećavajuću solo karijeru i osigurala si stalni posao u novosadskom hotelu Park. Saradnja sa renomiranim kompozitorom Milutinom Popovićem Zaharom rezultirala je izdavanjem njenog debi albuma u izdanju PGP RTS. Pažnju je izazvao jedan nastup benda u emisiji “Hit parada”, a posebno pjesma “Čačak”. No, zbog razgolićene odjeće snimka nije emitirana. Naknadno je Milovan Ilić Minimaks objavio pjesmu u svojoj emisiji i Breninom nadimku dodao deskriptor “lijepa”. Pjevačica je nastavila bilježiti i skromna postignuća i opće priznanje, prikupivši veliki broj sljedbenika diljem svijeta. Popularnost Milovana Ilića Minimaksa u svoje vrijeme nešto je što mlađa generacija teško može pojmiti, dok se oni malo stariji s velikom radošću prisjećaju njegove izuzetne bistrine i duhovitosti. Njegove su emisije stalno bile na vrhu gledanosti, a nikada nije odbio priliku da bude voditelj.
U rijetkom medijskom istupu uz roditelje i brata, Ana Ilić, koju često smatraju odrazom očevih kvaliteta i mogućnosti, priznala je svoju strast prema tenisu, izrazila je namjeru da kupi motor, a otkrila je i želju da nastavi karijeru stjuardese, inspirirana majčinim putem. Godine 1998. Ana je postavila pitanje o svojoj želji da ima dijete, a da pritom ne mora nužno zasnovati obitelj. Izrazila je izazov pronalaženja odgovarajućeg partnera za ispunjenje ovog sna. U nedavnom intervjuu Minimaxova ćerka, koja je i sama postala majka, ispričala je izazovna iskustva iz svog života. Također je spomenula da trenutno uživa u snažnoj vezi sa svojim bratom.
