Srčani udar spada u najčešće uzroke smrtnosti u cijelom svijetu i od njega stradaju i mlađi ljudi. Ponekad postoje i simptomi koji upozoravaju na ovo stanje ali ih mi uglavnom zanemarujemo.
Ujutro 26. travnja 2016. probudio sam se u stanju zbunjene tuge. Liječnik i dvije medicinske sestre nadvijali su se nada mnom, pitajući me znam li svoje ime. Moje stanje uznemirenosti bilo je takvo da su pribjegli pričvršćivanju mojih ruku i stopala za krevet, dok sam opetovano vikao: “Gdje sam? Što se događa?” Ubrzo nakon toga u sobu je ušla moja majka. Njezina prisutnost pružala je osjećaj smirenosti koji mi je omogućio da shvatim svoju situaciju u bolnici. Uhvativši je za ruku, rekao sam: “Ne želim umrijeti.”
- Sa suzama u očima, pogledala me je i odgovorila: “Već si mrtav.” Tako počinje priču Evan Wasserstrom iz Kalifornije, koji je 28. ožujka 2016. izdržao i prebolio osam srčanih udara, dok svoju priču dijeli s časopisom Insider. Tog sam dana u svom stanu prvi put otkrio da sam preminuo. Dok sam se pripremao izvesti psa u šetnju, nesnosna bol iznenada mi je prostrujala kroz lijevu ruku, nalik na osjećaj da me sunce prži iz mojih vena.
Intenzitet nelagode potaknuo je snažno znojenje, čineći moju odjeću vlažnom kao da sam se uronio u vodu. Ovo je bila senzacija s kojom sam se dotad susreo. Razmišljao sam o mogućnosti srčanog udara i stoga sam odlučio kontaktirati 911 iz predostrožnosti. Kada sam došao do operatera, prenio sam svoju nesigurnost da li doživljavam srčani udar ili napadaj panike. Iako sam se prije nekoliko puta susreo s napadima panike, ovaj slučaj nije bio sličan nijednom s kojim sam se prije suočio.
Rekao mi je da ostanem miran i strpljiv, uvjeravajući me da je vozilo na putu. Nakon kraće pauze začulo se kucanje na vratima. Nakon otvaranja, to je posljednji trenutak kojeg se mogu sjetiti. “Oni bi mi vratili život, samo da još jednom podlegnem.” Liječnici su naknadno pojasnili da sam u tom trenutku doživio ono što se naziva srčani udar ‘udovca-gospodara’. Osobe koje sam primijetio na ulazu bili su vatrogasci, koji su prvi reagirali na poziv hitne pomoći. Nakon mog pada, odmah su me prevezli do kola hitne pomoći i defibrilatorom me oživjeli. Ovaj je postupak bio potreban još pet puta tijekom puta do bolnice.
Bolničar je situaciju opisao kao partiju stolnog tenisa, napomenuvši da bih svaki put kad bi me uspješno oživjeli ponovno podlegao u trajanju od 30 do 40 sekundi. Tijekom mog boravka u bolnici doživio sam još dva slučaja kliničke smrti, a ovaj se dogodio u hitnoj službi. Nakon što je liječnički tim uspješno stabilizirao moje stanje, nastavili su s operacijom umetanja dva stenta; jedna arterija je bila potpuno začepljena na 100%, dok je druga bila začepljena na 70%. “Ne doživljavam sebe neranjivom.
Ne poznajem nikoga tko je čak i jednom uspješno uspio ‘prevariti smrt’, a još manje u osam navrata. Iako me moja obitelj i prijatelji doživljavaju kao neuništivu, ja ne dijelim taj osjećaj. Nakon kirurškog zahvata našla sam se u medicinski induciranoj komi na odjelu intenzivne njege. Priključen mi je ECMO aparat koji podržava rad srca. Peti dan liječnici su obavijestili moje roditelje da se pripreme za najgori ishod, jer me je potrebno isključiti s aparata kako bi se procijenilo može li moje srce samostalno raditi.
Sumnja je okruživala moj opstanak; malo je tko očekivao da ću izdržati. Čak i da jesam, prevladavalo je uvjerenje da neću moći hodati ni govoriti. Međutim, suprotno očekivanjima, umjesto linearnog prikaza smrtnosti na monitoru, našao sam se, sasvim čudesno, vraćen u život. “Smrtnost nije ublažila moje brige Stvarnost da sam osam puta doživio smrt prije nego što sam napunio 40 godina nije ublažila moju zabrinutost. I dalje sam zaokupljen mislima o obitelji, prijateljima, poslu, financijama, ljubavi i, naravno, strahom od ponovnog približavanja smrti.
Iskustvo ove prirode ne transformira pojedinca trenutno, unatoč popularnom vjerovanju. Ipak, danas sam s povećanom sviješću o onima u svojoj blizini i dubokim cijenjenjem za podršku koju svakodnevno primam. Shvaćajući da svatko od nas može nestati u trenu, težim podržati što više pojedinaca – prije nego što se potencijalno suočim sa smrću po deveti put.
