Na estradnoj sceni je već pola vijeka i danas i dalje aktivno nastupa. Proslavljena pjevačica Ana Bekuta često je isticala veliki značaj Milutina Mrkonjića u njenom životu kao svoje najdraže ljubavi. Nositi se s njegovim odlaskom pokazalo se kao mukotrpan zadatak, jer se pjevačica živo prisjeća svakog zajedničkog trenutka, proživljavajući te drage uspomene svakodnevno. U zajedničkom vremenu pregršt radosti i smijeha prožimalo je njihovu vezu, a i nakon Mrkonjićeve smrti njihova je ljubav nepokolebljiva.
Prije nego što je upoznala Milutina, Ana je bila u burnom braku koji je obilovao istinskim teatralnošću. Bračna zajednica Ane Bekute trajala je desetljeće, no nakon razvoda pjevačica se našla u besparici i oskudici. No, upravo su joj nepokolebljivi kolege, čija će dobronamjernost zauvijek ostati urezana u sjećanju, prvi pružili ruku pomoći. Kako prenosi “Mondo”, Anin kolega je napomenuo da su joj u pomoć priskočili Aca i Biljana Ilić, koji su Anini prijatelji. Osigurali su joj stan na Senjaku za koji je plaćala minimalnu kiriju. Nakon tog razdoblja, pjevačica se našla uronjena u burne dane rata, vodeći usamljenu bitku bez ičije pomoći. Tek je u dalekoj budućnosti u potpunosti shvatila patnju koju je pretrpjela.
Unatoč tome što sam bio na vrhuncu svoje karijere, ne bih se rado vratio tijekom tog razdoblja. Živo se sjećam kako sam jedva spajao kraj s krajem, plaćao kiriju za iznajmljeni stan na Senjaku, oslanjao se na posuđene čekove i boce, a jedva sam si priuštio cigarete. Mnogi su možda pretpostavili drugačije, ali stvarnost je bila daleko od glamurozne. Moja sestra Milina bila je nezaposlena, Dobrila, najmlađa sestra, preživljavala je od plaće medicinske sestre, a otac je bio teško bolestan. Zapravo, morao se liječiti u mom unajmljenom stanu jer u bolnici nije bilo mjesta. Nažalost, preminuo je ubrzo nakon… Za vrijeme dok je moj sin Igor služio vojsku, bio sam ispunjen ogromnim strahom. Težina ovog straha bila je ogromna, ne samo za mene, već za sve nas. Međutim, uspio sam vješto i suosjećajno potisnuti te zastrašujuće emocije. Moj sin je vozio vojno vozilo od Prištine do Priboja bez upaljenih svjetala i izjedala me pomisao na njegovu sigurnost. Na pozornici je bilo imperativ da prikrijem svaki trag brige ili straha. Uspjeh naših nastupa ovisio je o mom osmijehu i snazi mojih pjesama. Ne želim se prikazati kao mučenik, jer sam svjestan da su mnogi drugi prošli još veće nedaće. No, i dalje me boli što neki pojedinci vjeruju u netočnu verziju događaja. Pogrešno smatraju da sam kao popularna folk pjevačica profitirala na tuđoj nesreći. Istina je daleko od toga. Nisam dobio ni kredite, ni stanove, ni plaće, ni mirovine, ni zdravstveno osiguranje. Jednostavno sam se žestoko borio za opstanak svoje obitelji i na to sam neizmjerno ponosan. S velikim dostojanstvom, odlučujem ne spominjati detalje svog razvoda niti pripisivati krivnju bilo kome.
Aca Ilić, Anin blizak prijatelj, brzo joj je priskočio u pomoć i slikovito se prisjetio kako vremena, tako i Anine mukotrpne bitke. Prema riječima Ace Ilića, Ana se tijekom devedesetih razvela i završila s njim i Biljanom u stanu na Senjaku. Održavali su ovaj životni aranžman otprilike sedam godina dok Ana nije uspjela ponovno steći svoju neovisnost i kupiti vlastiti stan. Njihov odnos nije bio striktno posjednički i podstanarski, već prije prijateljski. Aca priznaje da nije siguran je li Ana tijekom razvoda izgubila kuću, jer se nije bavio tim detaljima, smatrajući da je to njihova osobna stvar. Unatoč razvodu, Aca ističe kako s Anom i dan danas održavaju pozitivan odnos. Napominje i da mu nisu poznati događaji koji su se dogodili u Šapcu. Aca se prisjeća kako je Aninog bivšeg supruga i njegovu novu suprugu vidio na zabavi kod zajedničkih prijatelja, ali Ana mu nije zamjerila što je s njezinim bivšim suprugom održava srdačan odnos.
