Danas je modrna tehnologija u potpunosti preuzela naše živote i svi puno vremena provodimo uz ekrane mobitela ili kompjutera. Vidjeti nekoga kako čita knjigu je postalo rijetkost.
Na plaži orahovačke crnogorske planine danas je dokumentiran narativ koji je podsjećao na vremena kada su knjige bile svakodnevica u svakodnevnom životu ljudi. U današnjem članku donosimo nesvakidašnji događaj koji je razveselio sve koji su prolazili plažom. U oceanu, okružena prirodnim ljepotama i daleko od buke svakodnevnog života, žena stoji pored svojih pasa u vodi – ali ne radi rashlađivanja ili fotografije, kao što je to danas čest slučaj, već radi čitanja knjige. Bez telefona, bez slušalica, bez buljenja u ekran, samo ona i knjige koje drži. U vremenu u kojem je gotovo nemoguće provesti nekoliko minuta bez gledanja u mobitel, ovaj scenarij djeluje gotovo filmski.
- Na društvenim mrežama video se vrlo brzo proširio, korisnici su se međusobno natjecali duhovitim ili dirljivim komentarima. Neki su pretpostavili da je studentica prava koja koristi svaku priliku za učenje za ispite. Drugi su s određenom dozom ironije izrazili zabrinutost da je “kraj svijeta dosegnut kada je netko na plaži odlučio čitati knjigu u kombinaciji s pretjeranom sunčevom svjetlošću i morem”. Međutim, osim uobičajenih komentara i šala, ovaj je trenutak snažan katalizator za razmatranje koliko se naše ponašanje promijenilo.
Samo nekoliko desetljeća ranije knjige i novine bile su glavni suputnici ljudi u prijevozu, parkovima i kafićima. Danas, umjesto razgovora ili tišine, svi buljimo u televizore kao u nesvijesti. Kako prenosi portal Nova.rs, istraživanje Centra za društvena istraživanja Srbije pokazuje da čak 72 posto mladih u zemlji provede više od četiri sata dnevno na mobitelu, dok 45 posto njih ne pročita niti jednu knjigu u godini dana. Ova statistika ne samo da je zabrinjavajuća, već također dovodi u pitanje učinkovitost tehnologije u ušutkavanju kulture čitanja.
Mobitel je postao svakodnevica, prenosimo ga u kupaonicu, u krevet ili ga nosimo na ručak s prijateljima. Paniku izaziva činjenica da ga zaboravimo kod kuće, kao da nam je život nepotpun bez njega. Nitko više ne lista novine i ne čita knjige u autobusu; umjesto toga, svi obraćaju pažnju na sadržaj svojih ekrana, bilo da se radi o društvenim mrežama, vijestima ili videu, a sve se to pomno prati. Kasnije, žena izlazi iz oceana i čita knjigu. Bez obzira na svrhu pisma, ono prenosi bitnu poruku – da je čitanje ipak moguće.
Da postoji tihi, osobni svijet koji knjiga može istražiti i da čak ni najnaprednija tehnologija ne može oduzeti osjećaj koji doživljavamo kada nas dobra priča potpuno potčini. RTS je javio da je u regionu sve više inicijativa za vraćanje kulture čitanja. Klubovi knjiga, razmjene knjiga, pa čak i knjižnice koje su male na otvorenom su domaćini. U nekim su slučajevima korišteni plakati s ulomcima iz knjiga kako bi se putnicima barem nakratko pružilo drugačije iskustvo od onog na ekranima.
Primjetno je kako scene poput ove izazivaju veliko zanimanje – ne zbog svoje ljepote, već zbog svoje rijetkosti. Neobičnost sada postaje uobičajena, čovjek s knjigom u ruci. U društvu koje cijeni brzinu i brojeve iznad svega, čitanje je postalo tihi protest protiv svjetske buke. Drugo nacionalno istraživanje, koje prenosi Blic, pokazuje da iako mlađi ljudi preferiraju digitalne sadržaje, postoji značajan dio populacije koji je umoran od računala i želi se vratiti tiskanim knjigama. Čitatelje sve više zanima lagana ljetna literatura, osobito među ženama u dobi od 25 do 40 godina. To implicira da još uvijek postoji prostor za sklad: tehnologija se može koristiti kao alat, ali ne može zamijeniti sve druge aspekte življenja.
Zbog toga žena u oceanu nije samo prikaz jedne neobične situacije. Ona je podsjetnik na vrijednost manjih odluka. O snazi jednostavnih tradicija koje nas mogu dublje povezati sa sobom i svijetom. Možda neće odmah značajno utjecati na društvo, ali će sigurno ostaviti trajni trag u nečijim očima – barem dojmu nekoga tko je pokraj nje prošao i, da je imao samo trenutak, imao bi priliku ponovno uzeti knjigu u ruke. U svijetu koji dosljedno promovira pristupačnost, brzinu i laskanje, žena s knjigom u oceanu sugerira da je prihvatljivo usporiti. Prihvatljivo je ne znati što se događa na mrežama. Vrijeme provedeno uz knjigu vrijeme je za razmišljanje. U tišini se nalazi sloboda koju nikakva poruka ne može pružiti.
