Povišen šećer u krvi može preći u hroničnu bolest i dijabetes se smatra bolešću modernog doba a ono što je zabrinjavajuće je i da sve veći broj mladih idjece pate od njega.
Neophodno je priznati da postojimo u iznimno brzom okruženju, često zanemarujući naše osobno blagostanje. U eri koju karakterišu brojne odgovornosti i zahtjevi, naše prehrambene navike često ne ispunjavaju optimalne standarde; ipak, ishrana ostaje kritičan faktor u upravljanju dijabetesom. U suvremenoj eri, koju karakteriše sve veći naglasak na brzini, stresu i štetnom izboru životnog stila, dijabetes stalno i uporno postaje sve prisutniji.
- Povijesni gledano, ovo stanje je prvenstveno bilo povezano s demografijom starijih; međutim, posljednjih godina došlo je do značajnog rasta njegove incidencije među mlađim pojedincima, pa čak i decom. Ova kronična bolest utječe ne samo na fizičko blagostanje, već i na emocionalnu stabilnost, svakodnevne obveze i nakupan kvalitet života poboljšanih. Dijabetes, koji se često naziva šećernom bolešću, nastaje kada tijelo nije u stanju da učinkovito upravlja razinom glukoze u krvi. Insulin, hormon koji proizvodi pankreas, igra ključnu ulogu u ovoj regulaciji, prvenstveno olakšavajući ulazak glukoze iz hrane u ćelije da bi se iskoristila kao izvor energije.
Kada ovaj mehanizam zakaže – bilo bi zbog nedovoljne proizvodnje insulina ili otpornosti ćelije na njegove efekte – glukoza se akumulira u krvotoku, što dovodi do poremećaja koji mogu naneti značajnu štetu više esencijalnih organa. Ova bolest se manifestira u dva osnovna oblika. Prvi oblik je dijabetes tipa 1, koji karakteriše autoimuni odgovor. U ovom scenariju, imunološki sustav pogrešno cilja ćelije pankreasa koje proizvodi insulin, što dovodi do potpunog zaustavljanja proizvodnje ovog esencijalnog hormona. Pojedinci s dijagnozom ove varijante bolesti moraju da daju injekcije inzulina tijekom cijelog života.
Dijabetes tipa 1 obično se identificira u mladosti, obično kod djece, adolescenata i mladih odraslih. Dijabetes tipa 2 predstavlja češću varijantu u populaciji. U ovom slučaju, pankreas nastavlja proizvoditi inzulin; međutim, ćelije tijela razvijaju otpornost na njegove efekte, fenomen koji se naziva insulinska rezistencija. Kako vrijeme napreduje, pankreas nije u stanju zadovoljiti povećanu potražnju za inzulinom, što dovodi do stalno visokog nivoa šećera u krvi. Ovaj konkretan oblik bolesti često je povezan sa nezdravim načinom života, iako genetski faktori također značajno doprinose njegovom razvoju.
Brojni faktori doprinose povećanju rizika od razvoja dijabetesa, a gojaznost je jedna od najznačajnijih. Konkretno, akumulacija masti u predelu stomaka je povezana sa smanjenim ćelijskim osećajem na insulin. Pored toga, nepravilna ishrana koju karakteriše visoka razina rafiniranih šećera, zasićenih masti i prerađene hrane dodatno napreže tijelo i dovodi do naglih fluktuacija razine šećera u krvi. Drugi značajan faktor je fizička neaktivnost. Način života koji karakteriše nedostatak redovitog kretanja ili vježbanja dovodi do usporenog metabolizma i povećava rizik od inzulinske rezistencije.
Štaviše, produženi stres i psihički pritisak negativno utiču na hormonsku ravnotežu, što može poslužiti i kao katalizator za nastanak bolesti. Ne sme se zanemariti značaj porodične povijesti; povijest dijabetesa u većoj obitelji značajno povećava vjerojatnost da se bolest manifestira u narednim generacijama. Ipak, ključno je naglasiti da, iako genetika doprinosi ovom riziku, izbor načina života igra ključnu ulogu, posebno u vezi sa dijabetesom tipa 2. Početne indikacije dijabetesa mogu se kretati od suptilnih do izraženih.
Često primijećeni simptomi uključuju pojačanu žeđ, učestalo mokrenje, nagle fluktuacije u težini, zamagljen vid, produženo zarastanje rane i uporan osjećaj umora i umora. Kod mlađih osoba, osobito onih s dijagnozom dijabetesa tipa 1, simptomi se mogu pojaviti naglo i mogu se brzo pogoršati ako se ne reaguju na vrijeme. U nedostatku odgovarajućeg liječenja, dijabetes može dovesti do različitih komplikacija, uključujući oštećenje krvnih sudova, probleme sa bubrezima, oštećenje vida ili potencijalno slepilo i neuropatiju, što je oštećenje nerva koje se može dovesti do utrnulosti, bola ili smanjenog osjećaja, posebno u ekstremitetima.
Dugoročno, nekontrolisani dijabetes povećava vjerojatno razvoj srčanih bolesti i moždanog udara. Ipak, pozitivan aspekt je da se dijabetes, posebno tip 2, može učinkovito upravljati i, u brojnim slučajevima, spriječiti. Suštinski faktor leži u usvajanju zdrave prakse: dobro izbalansirana ishrana, posljednja fizička aktivnost, održavanje zdravlja tjelesne težine, upravljanje stresom i rutinski preventivni pregledi. Najmoćnije oruđe u borbi protiv ovog sveprisutnog protivnika suvremenog društva je edukacija o bolestima, pravovremeno prepoznavanje simptoma i spremnost da se promijeni način života. Dijabetes ne treba promatrati kao osudu; kroz znanje, podršku i samodisciplinu, pojedinci mogu postići dug i ispunjen život.
