Iako je ostvario veliki broj uloga u domaćim filmovima i serijama pokojnog Gidru najviše pamtimo iz serijala filmova Žikins dinastija kao i iz Hajde da se volimo, filma koji je snimio sa Lepom Brenom. Njegove čuvene rečenice se rado citiraju ali ih niko ne može izgovoriti poput njega.
- Iako je prošlo trideset godina od odlaska Dragomira Bojanića Gidre, njegova zaostavština i dalje živi, posebno u omiljenom liku Žike Pavlovića, koji voli ceo srpski narod. Nevjerojatna privlačnost i magnetizam Dragomira Bojanića Gidre preneseni su na njegovog unuka Jovana.
Poznata priča o nesvakidašnjoj ljubavi Dragomira Bojanića Gidre i Ljiljane Kontić odvija se s dozom ludila, dok su na nepredvidljivom kamenu sudbine plesali ne jednom, već triput. Vrhunac njihove burne romanse očitovao se u obliku kćeri Jelene koja je na svijet stigla 1970. godine.
Glumčev život promatrao je unuk Dragomira Bojanića Gidre koji je imao jedinstvenu perspektivu jer mu je glumac bio i djed i stric, jer je djedov brat.
Prilikom posjeta njegovoj rezidenciji nadomak Kalemegdana, često sam ga sretao u krugu Žikine dinastije, kako u svom svakodnevnom ponašanju zrači pozitivom i radošću. Jovan je, prisjećajući se tog perioda, primijetio da nikada nije vidio trenutak tuge ili nezadovoljstva na svom licu.
Gidrin unuk stekao je svjetsku afirmaciju kao model, zahvaljujući svom zanosnom izgledu. Imali smo privilegiju svjedočiti njegovom talentu u bezbroj videa. Trenutno je u sretnom braku sa svojom voljenom suprugom Majom i zajedno imaju sina Alekseja.
- Rođen 13. lipnja 1933. u Kragujevcu, Gidra se suočio s golemim izazovima od mladosti kada je tragično izgubio oba roditelja nakon Drugog svjetskog rata, ostavivši ga siroče. Majka Novka umrla je od tuberkuloze, a kad je Gidra imao samo devet godina smrtno je stradao njegov otac Joca, vojni časnik.
Unatoč razornom gubitku obitelji, Gidrin nesalomljivi duh ostao je neslomljen. Srednju školu za preradu mesa, voća i povrća završio je u rodnom gradu, duhovito je nazivajući konzervatorijem. Nakon diplome proveo je godinu dana radeći u tvornici konzervi, no strast prema umjetnosti i pozornici pokazala se kao njegov pravi poziv koji je nadjačao sve ostale bavljenja.
Tijekom 1960-ih, otisnuo se u svijet kinematografije u Italiji, režirajući više od deset vesterna i akcijskih filmova pod aliasom Antoni Gidra. Njegov izniman rad na Baladi o revolverašu, filmu koji je osmislio talentirani Alfio Kaltabijan, donio mu je prestižnu nagradu nakon prikazivanja 1967.
Godine 1974. osigurao je cijenjenu Zlatnu arenu na Pulskom festivalu za portret partizana Tadije Čemerkić u Svadbi, filmskoj adaptaciji slavnog romana Mihajla Lalića. No, nezaboravna uloga Žike Pavlovića u desetodijelnom filmskom serijalu Lude godine od 1978. do 1992. dovela ga je do slave i obožavanja diljem bivše SFRJ.
Usred mnoštva profesionalnih obveza, iznimno talentirani i vječno vedri umjetnik uvijek je svoje voljene dao na prvo mjesto. Naime, tijekom studija glume susreo se s dvije godine starijom kolegicom Ljiljanom Kontić. Njihova veza prerasla je u dugotrajnu vezu koju umjetnik od milja naziva “Ljalja”.
- I nakon završetka studija njihova ljubav je opstala, uprkos Ljiljaninim angažmanima u užičkom i vršačkom pozorištu. Po povratku u Beograd izmijenili su zavjete 1966. godine, a četiri godine kasnije na svijet su dočekali kćerkicu Jelenu. Simbolizirajući njihovu duboku ljubav, glumac je ispred rodilišta iznenadio svoju suprugu i novorođenče kolonom od tri automobila puna glazbenika iz Skadarlije.
Ljubav se često ispreplitala s njihovim angažmanom u filmskoj industriji, zbog čega se ovaj cijenjeni par u dva navrata razišao. Međutim, njihova je veza uvijek pobjeđivala nesuglasice, što ih je na kraju opet spojilo.
