Tokom školovanja i djetinjstva, pročitamo razne priče i pjesmice koje se tada možda čine besmislene, ali zapravo nose veliku i važnu poruku koju shvatimo tek kada odrastemo.
Život i djelo Duška Radovića, književnika i novinara u narodu poznatog kao “Nišlija koji je najviše volio Beograd”, bit će tema ovog razgovora. Imao je uspješnu karijeru, ali je najviše bio poznat po dječjim pjesmama koje su ostale u lijepom sjećanju u srcima mnogih generacija. Jedna od njegovih skladbi, namijenjena najmlađoj publici i općenito percipirana kao istinita priča, pokazala se proročanskom – nastala je nekoliko godina prije smrti Josipa Broza Tita i raspada Jugoslavije.
“Ivo Andrić koji nije htio biti velik”, prema riječima slavnog Matije Bećkovića, Duško je djeci ostavio bogatu riznicu stihova koje uče i pjevaju. Među njegovim značajnijim djelima su poznate pjesme “Plavi zec”, “Strašni lav” i “Sve što raste, htjelo bi rasti”, a posebno “Tužna pjesma” Gospođa Klara – na nekih šest mačaka. Ovu je pjesmu Dejan Petković odabrao za recital na Beogradskom proljetnom festivalu 1976. i ubrzo je dobila još jače političke konotacije.
Stihove o gospođi Klari sve više je počelo doživljavati kao prikrivenu alegoriju jugoslavenskih prilika, točnije perspektive zemlje nakon smrti dugotrajne vladajuće vođe. Pjesma je to o gospođi Klari, a opisuje staru i usamljenu gospođu koja je svoj život posvetila ovih šest uhranjenih i sretnih bijelih mačaka. Nakon što ona umre, ove mačke ostaju puste i melankolične, jer nema čuvara koji bi ih pazio i kitio vrpcama.
Neki analitičari vide šest mačaka kao snažan amblem koji simbolizira šest republika koje čine Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Naprotiv, Klara predstavlja Josipa Broza Tita — iznimno snažnog i utjecajnog vođu čijom je smrću započela raspad cjelovite države. Naime, pjesma je unaprijed nagovijestila raspad države koju je Tito ranije povezao. Naziv “Tužna pjesma” za mnoge odražava duboku tugu i jadikovanje koji su uslijedili nakon raspada zemlje od oko 22 milijuna ljudi, koju je zatim progutao brutalni građanski rat. Balada je odavno uvrštena u obrazovnu lektiru, nudeći djeci tekst koji je bogat višeslojnom simbolikom, a opet je pjesma.
Ali kako je politika rasla, nekima je postalo jasno da pjesma prelazi puku priču o starici i njezinim mačkama, ali umjesto toga pomaže kao znak za Tita i Jugoslaviju. Duško Radović bio je poznat po britkom humoru i oštroj društvenoj kritici. Veliku pometnju u tadašnjoj vlasti izazvala je njegova beleška u čuvenoj emisiji „Beograde, dobro jutro” Radija Studio B. Rekao je: “Ako možemo bez Tita i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih.”
Ta je izjava podigla popriličnu političku prašinu i na kraju dovela do otkazivanja njegove emisije. Iako su stizali žestoki pozivi slušatelja koji su ga molili da se vrati u eter, Radović je to odbio rekavši: “Mala sam osoba na radiju, ali se ne aktiviram ni deaktiviram jednostavnim pritiskom na dugme”. U tome, dakle, leži njegov amblem autonomije i moralnog karaktera.
Ipak, na kraju, nije svojom krivnjom što, koliko god su se trudili, cenzori i suzbitelji njegova djela nisu uspjeli zatrti sjećanje na Duška Radovića, koji je u međuvremenu postao jedan od najomiljenijih pjesnika i novinara, koji srcem i dušom, najjednostavnijim jezikom, hrva škakljiva pitanja. Njegova “Tužna pjesma” nastavlja svirati u srcima nebrojenih generacija kojima se pjevala i učila, ne gubeći svoje karakteristike dječje melodije, ali noseći vrlo snažne elemente prolaznosti, izgubljenosti i uloga u povijesnim trenucima. Zahvaljujući njegovoj poeziji, mnogi su ljudi pronašli način da dublje promisle i da na svijet gledaju kroz složenu i višestruku perspektivu. Zato će Duško Radović biti jedan od najznačajnijih srpskih pisaca i intelektualaca svih vremena, čije će stvaralaštvo biti vrelo inspiracije bez kraja. U konačnici, može se reći da je njegov veliki talent bio više od pisanja šarmantnih stihova za djecu; vješto je utjelovio složena društvena i politička pitanja u naizgled jednostavnim narativima, talent koji se posebno iskazao u njegovom djelu “Tužna pjesma” sa snažnom simbolikom koju nosi u turbulentnom razdoblju jugoslavenske povijesti.
