U današnjem članku osvrnućemo se na nešto što se u domaćinstvu podrazumijeva, a rijetko ko zastane da se zapita o njegovoj pravoj prirodi. Riječ je o papiru za pečenje, saznajte više u nastavku…
proizvodu koji je u posljednjim decenijama postao gotovo obavezna stavka svake kuhinje. Lakoća s kojom sprječava da se jelo zalijepi, činjenica da štedi sate ribanja posuđa i njegova uloga u smanjenju upotrebe ulja, stvorili su sliku da je riječ o savršenom i potpuno bezopasnom pomagala. Međutim, ako zavirimo ispod te površine praktičnosti, otkrivamo da postoje i manje poznate strane koje mogu predstavljati rizik za zdravlje.
- Sam papir izrađen je od celuloze, ali ono što ga čini posebnim jeste dodatni sloj. Da bi bio otporan na vlagu, masnoću i visoke temperature, premazuje se silikonom. Taj sloj je ključan da hrana ne ostaje zalijepljena, ali istovremeno postavlja pitanja o njegovoj sigurnosti. Većina ljudi ne pravi razliku između vrsta papira, a ona je veoma značajna. Izbjeljeni papir za pečenje, prepoznatljiv po čistoj bijeloj boji, prolazi kroz proces u kojem se koristi klor, što mu daje uredan i atraktivan izgled. No, nusprodukt takvog postupka su dioksini, hemikalije koje su godinama na listi najopasnijih supstanci.
Zašto su dioksini problematični? Njihova sposobnost da se zadržavaju u organizmu i polako nakupljaju u masnom tkivu čini ih posebno opasnima. Svjetska zdravstvena organizacija jasno je istakla njihovu povezanost sa hormonalnim poremećajima, slabljenjem imunološkog sistema i pojavom karcinoma, posebno onih vezanih za jetru i dojke. Kada se papir izloži temperaturama višim od 220 stepeni, rizik da ti spojevi završe u hrani značajno raste. To se naročito odnosi na masnija jela, jer masnoća dodatno pospješuje njihovo otpuštanje i prenos.
- Pored klora, svoju ulogu ima i silikonski sloj. Iako je silikon često reklamiran kao bezbjedan materijal za kuhinjsku upotrebu, važno je znati da ne postoje uvijek jednaki standardi. Dugotrajno izlaganje visokim temperaturama može dovesti do raspadanja tog sloja, pri čemu nastaju siloksani. Prema podacima Europske agencije za hemikalije, određeni tipovi tih spojeva – među kojima se izdvajaju D4 i D5 – povezani su s hormonskim disbalansom, a postoji i sumnja da doprinose razvoju kancerogenih oboljenja. Osim toga, njihov uticaj nije ograničen samo na čovjeka – oni su štetni i za životnu sredinu jer se teško razgrađuju.
- Jedna od najčešćih navika koja povećava izloženost ovim supstancama jeste ponovna upotreba papira za pečenje. Mnogi to rade s namjerom da budu štedljivi ili da smanje otpad, ali takva praksa zapravo čini više štete nego koristi. Kada se papir jednom upotrijebi, njegova struktura postaje oslabljena, a površinski sloj počinje pucati. To znači da je svaki sljedeći put rizik od otpuštanja hemikalija u hranu sve veći. Iako se naizgled radi o malim količinama, problem je u njihovom dugotrajnom taloženju u organizmu.
Ako se zapitamo šta bi bila sigurnija alternativa, odgovor je u svjesnijem izboru. Stručnjaci savjetuju da se prednost daje neizbjeljenom papiru, koji nije tretiran klorom i time značajno smanjuje opasnost od dioksina. Takođe je bitno poštovati upute proizvođača o maksimalnim temperaturama pečenja, jer ignorisanje tih smjernica direktno povećava vjerovatnoću oslobađanja štetnih spojeva. Za recepte koji zahtijevaju visoke temperature, možda je pametnije koristiti posude sa staklenim, keramičkim ili metalnim premazima, koje su sigurnije i dugotrajnije.
- Važno je napomenuti da posljedice korištenja papira za pečenje nisu trenutne i ne vide se odmah. Upravo to ga čini podmuklim – dok svakodnevno pripremamo hranu, često ne shvatamo da s njom unosimo i male količine toksina. Tek nakon godina izloženosti organizam pokazuje znakove, a tada je izuzetno teško povezati problem s izvorom.
- Na kraju se postavlja jednostavno pitanje: da li je udobnost i praktičnost vrijedna mogućih posljedica po zdravlje? Iako papir za pečenje nesumnjivo olakšava kulinarske zadatke, potrebno je da mu pristupamo s dozom opreza. Informisanost i svijest o njegovom sastavu i mogućim posljedicama ključ su da donosimo bolje odluke. Korištenje neizbjeljenih proizvoda, izbjegavanje ponovne upotrebe i traženje alternativnih rješenja najbolji su načini da spojimo praktičnost i sigurnost.
Zaključak je jasan – ono što izgleda bezopasno, ne mora uvijek to i biti. Zato treba imati na umu da čak i sitnice, poput lista papira u rerni, mogu igrati značajnu ulogu u očuvanju našeg zdravlja i dugovječnosti. Bolje je učiniti mali korak prema sigurnijim navikama nego kasnije plaćati cijenu dugotrajnog zanemarivanja tih naizgled nevažnih detalja.
