U ovo doba godine se pojavljuju različiti virusi koji napadaju ljude i čekaonice u ambulantama i domovima zdravlja su prepune pacijenata koji imaju razne tegobe. Danas govorimo o stomačnom virusu.
U slučaju specifičnih bakterijskih toksičnih infekcija, uključujući trovanje hranom, razdoblje inkubacije karakterizirano kao trajanje od konzumacije kontaminirane hrane do pojave simptoma je izrazito kratko, često traje samo nekoliko sati. Kako je rekao infektolog Saša Božović, prehrambeni artikli koji se najčešće povezuju s bolestima izazvanim hranom u ljetnim mjesecima su meso, mlijeko – osobito nepasterizirane vrste – jaja, nepasterizirano voće i povrće, sokovi od njih, a ponekad i sirovo brašno.
- Ona je Tanjugu rekla da majoneza često predstavlja potencijalni rizik od trovanja hranom. Božović je primijetio da se tijekom ljetnih mjeseci često događaju incidenti trovanja sladoledima, ali i slične pojave na svečanim događanjima poput vjenčanja, na kojima se predstavljaju kremaste torte od jaja. Dodatno, istaknula je učestalost slučajeva trovanja burekom, bez obzira radi li se o nadjevu od sira ili mesa. Naglasila je da specifične bakterijske toksične infekcije, uključujući trovanje hranom, pokazuju izrazito kratko razdoblje inkubacijeobično samo nekoliko sati od konzumacije kontaminirane hrane do manifestacije početnih simptoma.
Izjavila je da kada obitelj doživi nagli početak bolesti, to se često može pripisati mikroorganizmima koji se brzo šire. Tijekom ljetne sezone, niz virusa može uzrokovati gastrointestinalne probleme, a identifikacija patogena koji se prenose hranom može se postići pregledom izmeta oboljelih pojedinaca. Pokazatelji gastrointestinalnih problema Božović primjećuje da je klinička slika osoba s gastrointestinalnim tegobama, bez obzira na to jesu li inducirane virusnim ili bakterijskim uzročnicima, vrlo slična, a najčešće se manifestiraju simptomima poput mučnine, povraćanja, nelagode u trbuhu i proljeva, koji povremeno mogu biti popraćeni povišenom temperaturom.
Liječnik je uočio da se gastrointestinalne infekcije mogu širiti na nekoliko načina, uključujući konzumaciju kontaminirane vode, što može dovesti do izbijanja vodenih infekcija koje pogađaju brojne pojedince, kao i putem zaražene hrane, neopranih ruku ili površina koje su došle u kontakt sa zaraženim pojedincima. Božović je istaknuo značaj sanitarne inspekcije, istaknuvši da infekcije često dolaze od kuhinjskog osoblja koje može biti prijenosnik uzročnika bolesti.
Unatoč odsutnosti vidljivih simptoma, te osobe još uvijek mogu prenijeti niz bakterija, uključujući salmonelu. Usmjeravanje i podrška Ona ukazuje da se glavna vrsta terapije obično sastoji od rehidracije, usmjerene na nadoknadu tekućine izgubljene zbog povraćanja i proljeva. Općenito, antibiotici se ne primjenjuju osim ako pacijenti ne pokazuju izrazito teške kliničke simptome ili imaju već postojeća stanja. U slučajevima kada laboratorijske pretrage potvrde bakterijsku infekciju, propisuju se antibiotici.
U slučajevima bakterijskih infekcija, broj leukocita ostaje stalno povišen, osobito zbog porasta specifičnih granulocita ili neutrofila, praćenih povišenom razinom C-reaktivnog proteina (CRP). Tijekom bakterijske infekcije razina CRP-a može porasti na nekoliko stotina, dok kod virusnih infekcija obično ne prelazi 40. Posljedično tome, kako je pojasnila, možemo izvući neke zaključke o vjerojatnom uzroku infekcije. Božović je dodatno primijetio da u većini slučajeva trovanje hranom u pravilu prolazi bez ikakvih komplikacija.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala ključnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću koja se proteže preko pet tisućljeća, češnjak je omiljena ljekovita biljka koja potječe iz srednje Azije prije nego što je uveden u razne regije diljem svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti.
Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao značajnu vrijednost i smatran je svetom biljkom; davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a njegovi ostaci otkriveni su u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su prije natjecanja konzumirali češnjak, dok su ga vojnici uzimali prije bitaka kako bi povećali izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti.
Do šestog stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoje terapeutske prednosti. S obzirom na njegovu kulinarsku i medicinsku upotrebu, češnjak je i dalje glavna namirnica u svakom kućanstvu i sastavni je dio brojnih jela. Ima ključnu ulogu u prehrani, funkcionirajući kao začin za gotovo sve vrste jela. U suvremenom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Preporučljivo ga je redovito unositi u prehranu u sirovom obliku, a nepoželjan zadah može se ublažiti upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili miješanjem s maslinovim uljem.
