Trend uzgoja cvijeća uzeo je maha u Srbiji u posljednjih nekoliko godina, a sve više ljudi se odlučuje pokrenuti vlastiti cvjećarski biznis. Među svim vrstama cvijeća, ruža je hvaljena kao najistaknutija i najčešće uzgajana u domaćim rasadnicima. Stručnjaci su zaključili da ruže imaju najviše potencijala za uzgoj na domaćim plantažama, kao i za prodaju u zemlji i inozemstvu. Prema proizvođačima, cvjećarstvo ima potencijal da bude unosan posao. Ipak, naglašavaju da pothvat zahtijeva značajna ulaganja.
U Srbiji, najistaknutija područja za uzgoj i proizvodnju cvijeća nalaze se u Vojvodini, na granici s Mađarskom. Osim toga, ima ih u okolini Šapca, kao iu Ljigu, Trsteniku, Kruševcu, Sremčici i Velikoj Drenovi. Prema podacima Privredne komore Srbije (PKS), pokretanje malog obrta za uzgoj ruža na parceli od tri hektara zahtijeva minimalno ulaganje od oko 6.000 eura. Od tog iznosa 2.000 eura ide za nabavku sadnica, dok je preostalih 4.000 eura namijenjeno kupnji pumpe za vodu. Procjenjuje se da će tvrtka dati otprilike 15.000 cvjetova u prvoj godini, što će rezultirati prihodom od oko 3.000 eura. Do druge godine posao može očekivati zaradu od oko 6000 eura. Ovaj ciklus stvaranja prihoda kroz sadnju traje pet godina.
Nakon četvrt stoljeća proizvodnje ruža, Dragoslav Mihailović, stanovnik Šaranova kraj Kragujevca, došao je do spoznaje da je uzgoj raznog cvijeća unosniji posao. Mihailović, koji trenutno ima pedeset godina, to je zaključio na temelju vlastitog iskustva. Iako sve inherentno dolazi sa svojim skupom rizika, došli smo do spoznaje da je opskrba cvjećara opsežnijim asortimanom proizvoda bolja opcija budući da ih opskrbljujemo izravno. Troškovi ulaganja variraju ovisno o pojedinačnim okolnostima, primjerice treba li iskopati bunar ili je riječ o stakleniku ili redovnoj proizvodnji. Mnogi čimbenici dolaze u obzir koji utječu na cijenu. Vlada nudi subvencije za opremu za navodnjavanje, gorivo i staklenike, što može biti povoljno. Tijekom pete godine proizvodnje podigli smo kredit, ali na današnjem tržištu to ne bih savjetovao nikome tko počinje u ovoj djelatnosti zbog nepovoljnih uvjeta zaduživanja i visokih kamata, o čemu je govorio Mihailović u razgovoru za medije.
Njegov savjet onima koji traže brzu financijsku dobit, a ne znaju kako uložiti trud, je da ne započinju u ovom području. Nema novca koji pada s neba i treba zasukati rukave. Posao koji je uključen je mukotrpan, a proces pronalaska tržišta za robu dugotrajan. Iako nije imao predznanje u cvjećarstvu, završio je Poljoprivrednu školu u Topoli kod Kragujevca. Dok su obrazovanje, posjećivanje sajmova i praćenje trendova u industriji ključni, on naglašava da je praktično iskustvo najvažniji čimbenik.
