Često čujemo priče o tome kako djeca svoje roditelje smjeste prvom prilikom u staračke domove, a da roditeljima nije jasno zašto to rade i osjećaju se tada povrijeđeno.
Sunce mi je na rukama s prozora, ali hladno mi je s tom hladnoćom praznine u srži. Sjedim sam u sobi u staračkom domu. Oko mene je tišina i stvari koje nikome ništa ne znače osim meni. Moje ime je Radmila. Imam 78 godina i majka sam troje djece, barem bih tako vjerovala. Moje su ambicije bile umjerene: najbolje za njih u putovanjima, obrazovanju – pružiti im ono što ja nisam imao. A u meni šapuće: “Neka se rodi moje srce, moj život dubok da se zaljulja njihova sloboda.” To je bio moto mog postojanja. Uzela sam ih u naručje i pustila da plaču na meni. Rado se odričem novca za ručak da im kupim knjige.
- U vrijeme kada ih je otac napustio, pokazalo se da je to bila uloga i oca i majke. Nikad nisam pitao zašto. Samo sam igrao svoju ulogu – za njihovo dobro. Kad su odrasli, pomogao sam im da ponovno stanu na noge. Sve je bilo čvrsto osigurano stanom da ne plaćaju stanarinu dok su tu. Donosio bi čaj i držao me za ruku kad bi krenule staračke boljke. Mislio sam da ću ih do tog doba života imati u blizini. Ali jednog su me dana istisnuli, zbog čega sam se osjećao nepotrebnim. Kao da im nikad nisam dosadio; odgojili ih, odjenuli i čak zauzeli najbolja mjesta za odmor. Tamo me zovu baba Ruda. Prije samo nekoliko dana medicinska sestra primijetila je moj vječiti osmijeh.
Ne primjećuje da taj isti osmijeh više ne grije ničije srce osim moga, već pokriva moju agoniju. Obično, noću kada su svjetla ugašena i svi spavaju, tiho lijem suze da se nitko ne uznemirava. Zatim legnem i gledam u strop pitajući se gdje sam pogriješio? Niti jedan poziv sada nije stigao preko mene. Čini se da nikoga nije briga kako sam i gdje sam. Ni sretne ni tužne prilike ne izazivaju buku. Ponekad se uhvatim dok gledam u vrata, nadajući se da će netko od njih ući i reći: “Bok, mama. Nedostajao si mi”, ali vrata ostaju zatvorena. Pa pitam: jesam li bila samo majka kad su njima trebale samo stvari? Ima li za mene više od toga? Govori mi da imam bezgranično i pokazuje zube. Nesvjestan toga, svake noći dok sve oko mene mrak uljuljka u zaborav, mrmljam sebi u sjenu: “Radmila, ne prestaješ ih voljeti, ali bilo je naivno misliti da će im se svidjeti
Bonus tekst:
U današnjem svijetu čokolada je prilično utkana u društveno tkivo i smatra se jednom od najluksuznijih dostupnih poslastica. Ipak, to nije uvijek bilo lako putovanje. Čokolada ima svoje korijene tisućama godina unatrag do srca starih mezoameričkih civilizacija, a njezina izvorna svrha nije imala nikakve veze s funkcijama koje danas ima.
Ovo su prve dvije civilizacije koje su stvarno koristile kakao bili su Maje, nakon čega su ga još više koristili Asteci, koji su kuhali ‘xocolatl’ od njegovih zrna – nimalo nalik na slatki pripravak kakav je postao danas, njihovo piće je gorka tekućina s mjehurićima bez dodane slatkoće, pomiješana s vodom i raznim začinima, kao i čili papričicama. Nije to bilo više piće nego zatvorena zdravica u čast prigode.
Vjerovalo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i božansku moć. Naime, vladari kao što je Moctezuma uzimali su ga svaki dan vjerujući da će im pomoći zadržati snagu i koncentraciju. Kakao: više od okusa. Grah je nekada bio novac. Samo njegov miris odavao je njegove okuse, a deset zrna graha znatno je koštalo piletine kada su o tome govorili povjesničari, dok je deset puta više, ili stotinu, činilo dobru pogodbu za finu tkaninu. Među tim ljudima, to je bilo daleko više od tvari koja se uzimala kao hrana; držao je sadržaj u smislu onoga što je važno u njihovoj kulturi i imao je duhovno značenje.
Po dolasku u Novi svijet u 16. stoljeću, španjolski konkvistadori nisu zaboravili ovo čudesno piće. Cortés i njegovi ljudi uvidjeli su njegovu vrijednost i odlučili ga iznijeti na europske dvorove. No Španjolcima se nije svidio gorak okus originala. Tako su do ovog napitka došli tako što su iz njega izbacili ljute začine i dodali šećer i cimet. To je omogućilo mnogo glatkije i ugodnije piće, koje je ubrzo postalo bijes među aristokracijom.
