Grand produkcija je nastala prije više od dvije decenije i izrasla je u jednu od najvećih producentdskih kuća u regiji. Od samog njenog osnivanja rame uz rame su radili Saša Popović i Žika Jakšić.
U domeni regionalne zabave, ime Saša Popović više se ne odnosi samo na glazbu, već je simbol izdržljivosti, unutarnje snage i čovjeka koji je, unatoč svjetlosti, kroz život koračao stazom ispunjenom sjenama. Njegova pripovijest nije o postizanju fame, već o načinu na koji se bol prevladava, a ne kao rezultat toga. Od rane mladosti do danas Popovićev put bio je sve samo ne jednostavan. Odgojen u kućanstvu koje je prihvaćalo obiteljske vrijednosti i vjersku stabilnost, Saša je u početku bio poučen što znači živjeti s poštovanjem prema životu i drugim ljudima.
Njegov otac, koji je bio svećenik, bio je odgovoran za njegova moralna uvjerenja, dok je njegova majka, koja je bila kućanica, imala tihi utjecaj u pozadini. Kao dijete, odrastao je u ovom okruženju, to mu je dalo razumijevanje razlike između materijalnog i duhovnog bogatstva. Taj će mu temelj kasnije pomoći u izbjegavanju pogrešaka kada poteškoće postanu prevelike za nekolicinu. Glazbena karijera započela je rano, iz čiste emocionalne privrženosti.
Još kao mladić sudjelovao je u školskim glazbenim aktivnostima, a njegova strast prema glazbi poticala je većinu njegovog obrazovanja. No, put do ozbiljnog krajolika nije bio bez prepreka. U vrijeme vladavine Lepe Brene, Popović je emisijom napravio dio svoje karijere, ali i učio iz svake pogreške. Kad se odlučio za ulaganje u banku Dafine Milovanović, činilo se da donosi značajnu poslovnu odluku. Ipak, kako prenosi Kurir.rs, sve je na kraju propalo, a izgubljeni novac je bio značajan. Umjesto mirovine, udarac je posvetio studiju, bavio se menadžmentom, financijama i preuzeo odgovornost.
- Nakon što se posvetio umjetničkoj formi, posvetio se i vodstvu. Točka rotacije dogodila se stvaranjem Grand produkcije, projekta koji je uz Brenu i Bobu Živojinovića postao jedna od najmoćnijih glazbenih institucija u regiji. Grand nije bio samo posao, on je bio i dom novih zvukova, nada mnogih mladih ljudi koji su zbog Sashe imali priliku. Blic.rs je objavio da je Popović bio taj koji je prepoznao talenat koji je drugima nedostajao. U tom su kontekstu započele glazbene karijere mnogih pjevača, prijateljstva, vjera i prilike koje su im promijenile živote. Međutim, osobna šteta nije zaobišla njegovu pripovijest. Kada je njegov otac doživio tako kobnu prometnu nesreću, Saša je imao samo 24 godine.
Bilo je to razdoblje u kojem se njegov svijet potresao, ali i razdoblje koje će ga trajno promijeniti. Gubitak roditelja u tom vremenskom razdoblju ostavlja rupu koju nikakav napor ne može pokriti. U razgovoru za Hello! magazina (Izvor: hello-magazin.rs, 2021), Popović je priznao da je tada shvatio krhkost života i važnost prisutnosti – ne samo fizički, već i emocionalno – za one koje vole. Ova ga je tragedija potaknula i da se više uključi u humanitarne inicijative, izdvaja sredstva za obitelji poginulih i organizira događanja kako bi promicala patnju sličnih osoba.
Iz tih iskustava Popović je razvio emocionalnog vođu koji ne samo da olakšava karijeru, već i pomaže onima u očajnim situacijama. Kroz “Zvezde Granda” tražio je ne samo savršen glas, već i narativ, sukob i karakter. Mnogi njegovi konkurenti posvjedočili su da im je njegova pomoć bila od velike važnosti u trenucima kada su htjeli odustati. Također, Saša koji je svjestan značenja pada, razumije i kako ustati. Danas njegova biografija sadrži brojna postignuća, projekte i karijere koje je stvorio ili u kojima je sudjelovao. Međutim, ljudi koji ga se sjećaju dublje od njegove glazbe njegova je sposobnost da od tragedije stvori prostor za rast.
Njegov život prenosi ideju da su iza sjaja suze, sukobi, neuspjesi i bol. To je ono što je prava veličina. U svijetu u kojem se mnogi bore s težinom vlastitih problema, Saša Popović i dalje je primjer mogućnosti pada i nastavljanja, ali i suočavanja s drugima. Njegova pripovijest je pripovijest koja se tiče svih nas: lekcije koje učimo iz neuspjeha, smjernice na koje nailazimo kada ne uspijemo i ljudi za koje smo odlučili ustrajati. Budući da je bol ponekad jaka, ona stvara najčvršće temelje.
