U današnjem članku vam pišemo na temu jednog velikog crkvenog praznika koji mnogi danas obilježavaju s posebnom pažnjom i poštovanjem.U nastavku više…
Najjednostavnije rečeno, riječ je o danu ispunjenom vjerom, zahvalnošću i podsjećanjem na žrtve koje su ljudi nekada hrabro podnosili zbog svog uvjerenja.
Ovaj datum uvijek u sebi nosi posebnu težinu, jer podsjeća na vrijednosti koje se ne smiju zaboraviti.
Danas Srpska pravoslavna crkva obilježava pomen Sveta 33 mučenika iz Melitine, kao i uspomenu na prepodobnog Lazara Galasijskog. Za mnoge vjernike ovaj dan nije samo trenutak za molitvu, nego i za duboko razmišljanje o snazi vjere koja je nekada ljudima davala moć da izdrže i ono što djeluje nezamislivo. Priče o ovim mučenicima prenose se vijekovima, čuvaju se u tradiciji naroda i podsjećaju da postoji hrabrost koja nadilazi strah od smrti.
- Među mučenicima posebno se izdvaja sveti Jeron, čovjek rođen u Kapadokiji, u gradu Tijani, a odrastao uz majku Stratoniku, ženu koja je bila slijepa, ali nevjerovatno blaga i pobožna. Jeron je, kako se pripovijeda, od malena bio poznat po svojoj predanosti vjeri, ali i po bezuslovnoj ljubavi prema majci. Briga o njoj bila mu je svetinja, pa se nikada nije odvajao od nje. Upravo zato, kao i zbog svoje vjere, odbio je da pristupi tadašnjoj vojsci, jer bi to značilo da mora da ostavi svoju majku samu i da učestvuje u obredima koji su se kosili sa njegovim uvjerenjima.
Kada su vojnici došli da ga odvedu, Jeron je pružio otpor, ne iz prkosa, već iz straha da će njegova majka ostati potpuno bespomoćna. Njegova hrabrost i odlučnost brzo su se pročule, pa je uprkos tome na kraju uhvaćen i odveden pred kneza u Melitinu zajedno s grupom hrišćana koji su, isto kao i on, odbili da se odreknu svoje vjere.
Na putu do Melitine, kako priča kaže, dogodilo se nešto što je Jeronu promijenilo pogled na sve što mu predstoji. U jednoj noći ukazao mu se čovjek u bijelom odijelu i najavio mu da neće služiti zemaljskom caru, već da ga čeka služba Caru nebeskom. U toj poruci ležilo je obećanje da će njegova žrtva biti primljena kao čast i nagrada. Jeron je tu viziju doživio kao smiraj u duši, pa je ostatak puta išao bez straha, uvjeren da se približava višem cilju.
- Kada su mučenici stigli u Melitinu, bačeni su u tamnicu. Upravo tamo Jeron je pokazao svu veličinu svoje vjere. Ohrabrivao je druge, podizao ih riječima i molitvama, uvjeravao ih da je njihova žrtva vrijedna i da ne smiju dopustiti da strah slomi njihovo uvjerenje. Njegova snaga i smirenost postale su oslonac svima oko njega.
Ipak, među njima je bio i jedan čovjek koji nije imao istu odlučnost — Jeronov rođak Viktor. On je, pod pritiskom i u strahu, odustao od svoje vjere. To je bila tuga koja je pogodila i ostale mučenike, ali nisu dopustili da ih to pokoleba. Jeron je zatim podvrgnut teškim mukama — odsječena mu je ruka, zatim su ga bičevali i mučili na razne načine. Ipak, nijednog trenutka nije odustao od Hrista, a na kraju je zajedno sa ostalim mučenicima pogubljen mačem.
Njih 33 zajedno je išlo na gubilište pjevajući psalam: „Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem.“ Te riječi bile su simbol njihove nepokolebljive vjere i unutrašnje slobode, čak i u trenucima kada im se život gasio.
- Priča dalje navodi da je Jeronovu glavu otkupio čovjek po imenu Hrisant, dostojanstveno je sahranivši, a kasnije je na tom mjestu podigao crkvu posvećenu svetom Jeronu. Odsječena ruka, simbol njegove hrabrosti i žrtve, vraćena je njegovoj slijepoj majci, što je čin koji je nosio i bol i utjehu.
Zbog ovako snažne i duboko dirljive priče, današnji dan se smatra veoma važnim u narodu. Vjeruje se da na ovaj praznik treba izgovoriti posebnu molitvu, jer se smatra da upravo ona donosi mir u dom, štiti porodicu od nesreće i otklanja maler, kako se to narodski kaže. Ljudi se trude da je ne preskoče, vjerujući da ova tradicija donosi spokoj i dobar početak dana.
- Ovaj praznik nije samo sjećanje na davna vremena — on je podsjetnik da hrabrost postoji i kada izgleda da su šanse protiv čovjeka. Podsjeća da su ljubav, briga za bližnje i odanost vrijednosti koje su trajne i neuništive. U mnogim domovima danas će se zapaliti svijeća, izgovoriće se nekoliko tihih riječi, i na kratko će se svi prisjetiti mučenika čiji je život bio sve osim lak, ali čija je poruka ostala neizmjerno jaka.
Ovaj dan predstavlja poziv da se zastane, zahvalimo na onome što imamo i prisjetimo da je svaka žrtva iz ljubavi i vjere uvijek velika u Božjim očima.
