Jedan od najpoznatijih i najpopularnijih voditelja u Jugoslaviji je bio Mića Orlović koji je svojim dubokim glasom i naracijom oduševljavao sve. Ostaće upamćen kao majstor svog zanata.
Njegova izuzetna karizma ostavila je trajan dojam, a preminuo je na način kakvom mnogi teže. Poznati Mića Orlović istaknuo se ne samo iznimnim glumačkim sposobnostima na platnu, već i impresivnim košarkaškim umijećem i žarkom strašću za novim pothvatima. Izborom jezika, ponašanja i postupaka Mića je personificirao osobine i držanje koje se očekuju od prave televizijske zvijezde, a čini se da su mu mjerila sada postala nepremostiva.
- Svake godine prikazuje svoje sposobnosti u raznim domenama, prosvjećujući publiku o temeljnoj prirodi zabave koju pruža televizija. Rođen je 28. maja 1934. godine u Valjevu od roditelja Sekule i Stane Orlović, poreklom iz sela Gornji Strmac u opštini Zubin Potok. Školovao se u Prištini i Valjevu uz mlađeg brata Dragana, koji se bavio novinarstvom i jedno vrijeme bio urednik dnevnog lista “Politika Ekspres”. Završio je Valjevsku gimnaziju. Kako se dvaput ženio, iz prvog braka ima kćer Marinu; u Kanadu se preselila prije petnaest godina i od tada se nije vraćala u Srbiju.
Njegov pohod na medijsku industriju započeo je u srednjoškolskim godinama, tijekom kojih je surađivao u školskim novinama. Završio je školovanje na Filološkom fakultetu u Beogradu, a usporedno se posvetio sportskom novinarstvu. Početkom rujna 1954. dobio je mjesto na radiju u prvom bloku Studentskog grada. Sjećanja na te temeljne dane i iskustva unutar te studentske zajednice imaju posebno mjesto u mom srcu, jer je vitalnost mladosti oživjela atmosferu.
Kad god bih odlazio iz Studenjaka, rado bih se prisjećao tih trenutaka, pogotovo što je glasoviti Mića svoja rana iskustva ispričao u intervjuu za dokumentarni film RTV Studentski grad, kojim je obilježeno 15 godina suradnje sa studentima. U to vrijeme djelovao je kao ugledni reprezentativac jugoslavenske studentske košarkaške reprezentacije koju je vješto osnovao i vodio Ranko Žeravica. Mića se osvrnuo na svoje bavljenje više sportovima, poput stolnog tenisa i košarke, te je naposljetku zaslužio mjesto u studentskoj reprezentaciji.
Nakon što je dobio trajnu ulogu na radiju i televiziji, smatrao je potrebnim povući se iz košarke. Unatoč njegovoj želji da se bavi i jednim i drugim sportom i njegovoj vjeri u vlastitu otpornost, zahtjevi vremena na kraju su ga natjerali da se povuče iz sporta. Izrazio je duboku tugu zbog svog odlaska iz košarke. 15. listopada 1957. godine debitirao je kao reporter na Radio Beogradu, prateći nogometnu utakmicu između OFK Beograda i Napretka iz Kruševca.
Njegov doprinos uspostavljanju novoga povijesnog narativa dodatno je naglašen nastupnim emitiranjem TV Dnevnika, informativno-političkog programa, 23. kolovoza 1958. godine. U tom ključnom trenutku okupljenima se obratio zanosni i puni nade Mića. Na današnji dan počelo je nastupno emitiranje Dnevnika televizije. U tom me trenutku obuzeo opipljiv osjećaj nelagode jer nisam bio siguran što me čeka. Zaključio sam da mi kamera služi kao čist kanal kojim ću tražiti svoje snimatelje.
Ovaj se pristup pokazao uspješnim, omogućivši mi da smanjim svoju napetost i gajim dojam da se iskreno bavim svojom publikom. Tranzicija je provedena s besprijekornom izvedbom, kako je spomenuto u nedavnom intervjuu za magazin “Puls”, u kojem je kao svoje glavne uzore istaknuo Mikea Buonđorna i Pipu Baudu – dvojicu cijenjenih talijanskih profesionalaca poznatih po svojoj izvanrednoj reputaciji. Dodatno, istaknuo je određeni nedostatak koji je izazvao značajnu zabrinutost među njegovim kolegama.
— Moja pažnja na detalje često je dovodila do frustracija onih oko mene. Moj pristup karakterizirao je višak pedanterije, uz posvećenost točnosti i preciznosti u svim mojim nastojanjima, što nije bilo u skladu s preferencijama mnogih, kako je prethodno primijetio. Kao cijenjeni voditelj cijenjenih televizijskih kvizova, svojim je očitim talentom i stručnošću zaokupio publiku.
Mićin opus obuhvaća više od 170 reportaža, oko 300 intervjua, preko 200 televizijskih priloga, 80 radijskih emisija i 1300 televizijskih emisija. U slobodno vrijeme volio je jazz glazbu i dosljedno je tvrdio da je njegov primarni identitet identitet novinara, dok je ulogu voditelja smatrao sekundarnom. Unatoč značajnoj popularnosti, smatran je izrazito skromnom osobom koju je karakterizirala vesela narav i spremnost na suradnju s kolegama.
