Legendarni voditelj iz doba Jugosalvije Mića Orlović je bio jedan od njasimpatičnijih ljudi koji su radili na televiziji i gledatelji su ga naprosto obožavali. Danas donosimo priču o njegovom životu.
Brojni su izvanredni pojedinci boravili i dali svoj doprinos u ovim krajevima, osobito oni čije su vještine ostale u sjećanju. Danas koristimo priliku da podijelimo daljnje uvide u život legendarne ličnosti iz našeg kraja. Žene su ga cijenile, bio je prvi urednik novina, mnoge je očarao svojom karizmom, a preminuo je na način kojem se svi nadamo. Proslavljeni Mića Orlović istaknuo se ne samo izvanrednim glumačkim talentom pred kamerama, već je pokazao i iznimnu košarkašku vještinu, uz žarki entuzijazam za njegovanje novih inicijativa.
- Naime, Mića je odabirom vokabulara, držanja i ponašanja pokazao osobine i postupke koji se očekuju od prave televizijske zvijezde, a čini se da su mu mjerila sada postala nepremostiva. Svake godine je pokazao svoje talente na više polja, educirajući publiku o biti zabave koju pruža televizija. Rođen je 28. maja 1934. godine u Valjevu od oca Sekule i žene Stane Orlović, poreklom iz sela Gornji Strmac u opštini Zubin Potok. Tijekom godina školovanja boravio je u Prištini i Valjevu s mlađim bratom Draganom.
Dragan se nakon toga posvetio novinarstvu, jedno vrijeme bio urednik dnevnog lista “Politika Ekspres”. Školovanje je završio u Valjevskoj gimnaziji. Kako se dvaput ženio, iz prvog braka ima kćer Marinu; u Kanadu se preselila prije petnaest godina i od tada se nije vraćala u Srbiju. Njegovo početno iskustvo u medijskom sektoru počelo je tijekom srednjoškolskih godina, kada je surađivao za školske novine. Završio je studij na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje se paralelno počeo baviti sportskim novinarstvom.
Početkom rujna 1954. godine dobiva mjesto na radio postaji u prvom bloku Studentskog grada. Sjećanja na te formativne dane i iskustvo života u toj studentskoj zajednici ostala su mu draga. Atmosfera je bila osvježena energijom mladosti. Svaki put kad bih odlazio iz Studenjaka, ti bi se trenuci s osmijehom vraćali u moje sjećanje, podsjećajući na glasovitog Miću koji je prepričavao svoja rana iskustva u intervjuu za dokumentarni film RTV Studentski grad, kojim je obilježeno 15 godina druženja sa studentima. Ranko Žeravica je u to vrijeme vješto vodio i osnivao jugoslavensku studentsku košarkašku reprezentaciju, čiji je bio značajan predstavnik.
Mića se prisjetio svog bavljenja raznim sportovima, među kojima su stolni tenis i košarka, čime je naposljetku osigurao mjesto u studentskoj reprezentaciji. Nakon što je dobio stalno mjesto na radiju i televiziji, bio je prisiljen povući se iz košarke. Iako je želio slijediti oba interesa i imao je povjerenja u vlastitu otpornost, ograničenost vremena na kraju je dovela do njegovog odlaska iz sporta. Prenio je tugu zbog završetka košarkaške karijere.
Dana 15. listopada 1957. godine nastupe kao reporter u programu Radio Beograda, prateći nogometnu utakmicu između OFK Beograda i Napretka iz Kruševca. 23. kolovoza 1958. nastupnim emitiranjem TV Dnevnika, informativno-političkog programa, obilježen je njegov doprinos uspostavi novog povijesnog narativa. U ovom značajnom trenutku publici se obratio najprivlačniji i najperspektivniji Mića. Prvi televizijski Dnevnik počeo je izlaziti 23. kolovoza 1958. godine.
Nakon toga osjetio sam jasan osjećaj strepnje, jer nisam bio svjestan što me čeka. Rezonirao sam da kamera funkcionira kao transparentni portal preko kojeg ću tražiti svoje snimatelje. Ova je metoda pokazala svoju učinkovitost omogućivši mi da se opustim i potaknem percepciju autentičnog angažmana s mojom publikom. Tranzicija je izvršena besprijekorno, kao što je navedeno u nedavnom intervjuu za magazin “Puls”, gdje je kao svoje glavne uzore označio Mikea Buonđorna i Pipa Baudu – dvojicu cijenjenih talijanskih profesionalaca značajnog ugleda. Nadalje, istaknuo je poseban nedostatak koji je izazvao značajnu zabrinutost među njegovim kolegama.
— Moja sklonost izbirljivosti često je izazivala iritaciju u mojoj blizini. Moju je metodu obilježio preobilje pedantnosti, pedantnosti i egzaktnosti u svim mojim nastojanjima, što nije bilo u skladu sa sklonostima mnogih, kako je jednom primijetio. Kao voditelj vrlo cijenjenih televizijskih kvizova, oduševljavao je publiku svojim jasnim sposobnostima i izuzetnim talentom.
Mićini prilozi obuhvaćaju više od 170 reportaža, oko 300 intervjua, preko 200 televizijskih reportaža, 80 radijskih emisija i 1300 televizijskih emisija. U slobodno vrijeme gajio je strast prema jazz glazbi i dosljedno je tvrdio da je njegov najvažniji identitet identitet novinara, gledajući svoju ulogu voditelja kao sporednu. Unatoč njegovom značajnom priznanju, smatran je izuzetno skromnom i uvijek veselom osobom, uvijek spremnom na suradnju sa svojim vršnjacima.
