Danas vam donosimo jednu priču o čovjeku iz Bosdne kojeg život nije mazio. Emir Muharemović (41) od malih je nogu proživljavao teške okolnosti u obitelji. Iznenadni odlazak oca, koji se preselio kod susjede, ostavio ga je pred izazovima u ranoj fazi života. Tek kada je osnovao vlastito kućanstvo, konačno je našao malo utjehe. Međutim, osiguranje boljih životnih uvjeta za njegovu ženu i djecu postalo je stalna bitka.
Uoči rata moj otac je odlučio napustiti našu obitelj. Odvažio se biti s drugom ženom, ostavljajući nas samo s majkom. Izdaja je bila očita, jer se upustio u aferu sa susjedom i više nam se nije vratio. On nas je promatrao iz daljine, vireći preko ograde koja je dijelila naše domove u istom selu. Možda je to bio utjecaj neke vanjske sile ili njegove vlastite usredotočenosti na sebe, ne mogu sa sigurnošću reći. Međutim, jedno je jasno – ne može se pobjeći od prisutnosti više sile, bilo da je to Bog ili neka druga. Ovako on opisuje složenu dinamiku unutar njihove obitelji.
Tragično, jedan od njegove braće i sestara preminuo je u dječijoj dobi, ostavivši ga s još dva brata i sestrom. Moja je majka neumorno radila kako bi nas uzdržavala i odgajala, ali nažalost nisam uspio završiti školovanje. Nakon mog odlaska iz škole, moja braća su također postala radna snaga. Dok moja sestra živi u blizini sa suprugom, u selu smo ostali samo moja braća i ja. Obojica su oženjeni i imaju svoje obitelji, s tim da jedan brat ima troje djece, a drugi ima sedmero djece. Ušavši u prvi brak s nedostatkom zrelosti, žurno se razveo. Nakon toga je susreo ženu iz Glogova koja je, unatoč značajnoj razlici u godinama od 15 godina, brzo osvojila njegovu ljubav. Tuzlo priznaje da je pobjegla bez dopuštenja, priznajući da da je to tražila od roditelja, ne bi joj odobrili. Njegova supruga dalje dodaje svoje slaganje. Nemam pritužbi, svaka čast. Bavimo se poljoprivredom, a svaki poziv za dnevnicu rado prihvaćamo. Nakon što sam se uselio k njemu, moj otac, brat i stric su odmah stigli da me otprate kući, ali ja sam odlučila ostati. U početku su bili neodlučni, ali sada je naš odnos harmoničan. Prihvatili su to i redovito posjećuju, kako je ispričala ova hrabra mlada žena koja ima samo 26 godina.
U rasponu od 12 godina ovaj par održava svoju bračnu vezu odgajajući troje djece – dvije djevojčice i dječaka. Njihovo skromno prebivalište sastojalo se od drvene konstrukcije, sve dok im dobročinstvo dobrodušnih pojedinaca nije pružilo sigurno utočište. Nakon dva desetljeća bez doma, konačno sam ga stekao. Velikodušno mi je dodijeljeno zemljište jer nisam imao gdje živjeti. Osim toga, dobrodušni pojedinci iz Švicarske donirali su donacije za završetak krovišta. Za financiranje projekta dobio sam i dva kredita. Tuzlo ističe da svakodnevno poslu posveti preko 10 sati, posebno u ljetnoj sezoni. Bez stabilnog posla i posljedičnog nedostatka prihoda, on se suočava s brojnim izazovima u potrazi za povećanjem svoje zarade i štednjom za hladnije mjesece. Međutim, postoje slučajevi kada jednostavno nema dovoljno sredstava da se osigura školovanje njegove djece. Uvijek prihvatim svaki poziv koji mi stigne. Moj glavni prioritet je osigurati da moja djeca imaju pristup obrazovanju. Nije uvijek zajamčeno, ali dajem sve od sebe da se snađem u situaciji. Ljeti neumorno radim i štedim za zimske mjesece. Zahvalan sam onima koji nam pružaju ruku i podržavaju nas na tom putu. Primarni problem s kojim se suočavaju je nedostatak vode u njihovoj kući. Za razne potrebe kućanstva, uključujući kupanje i hidrataciju, prevozimo vodu na udaljenosti od 200 metara. Dok su struja, knjige, dječja odjeća i hrana skupi, nedostatak vode pokazuje se kao najveći izazov. Kako bismo osigurali pouzdan izvor vode, potražili smo savjet stručnjaka o optimalnom mjestu za bunar. Unatoč mom početnom ulaganju, potrebna su dodatna sredstva za dovršetak projekta i osiguranje pristupa vodi u vrtu. Tuzlo izražava nadu da će ovaj poduhvat ublažiti neke od tegoba s kojima će se suočiti njegova supruga i djeca u bliskoj budućnosti.
